Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lajavakuja

Marketing

NI VRIT NI MIMO

Photobucket

Dojde čovjek v te neke godine, pa kak ne bu i žensko došlo. Bez obzira na brzinu eto ga dojdu svi do te neke granice na kojoj im nekaj znutra veli: uozbilji se. A kak, ljudi moji? Kak da se uozbiljim kad mi je sve smešnije. Kak bit ozbiljan kad gledaš ni vrit ni mimo. Evoga na, kao kriza, propadamo, idemo v pizdu materinu, a svi koji su zaduženi da nekaj po tom pitanju čeprkaju imaju izravna javljanja ispod palme, s paluba već predosadnih jahtetina ili u hladu kakve masline. Hebeš ti takvu krizu kad se odrađuje godišnji kaj da nikaj nije. Ono po principu teško nama idući sat, pišemo kontrolni iz prirode i društva, pa zato idemo na veliki odmor pojesti paštetu i popiti čaj, a posle bumo vidli. Drek. Pa se čude i ovi iz prava na grad kaj je Horvatinčić zrušil kaj je planiral baš sad kad su ljudi na godišnjem. Pa zakaj su na godišnjem bemu?! Zakaj nisu tam di trebaju biti? Kaj je godišnji olimpijada pa se prekidaju sve pizdarije dok ona traje. Nije i šlus. Godišnji je u ovom trenutku teška pizdarija koja dokazuje da oni koji bi trebali držati konce ne znaju štrikati i da bu raja kad se vrati izgledala presmešno u onom kaj bu ovi zaštrikali kad se ohlade od malo vitra, brancina, kamenica i vina. Bljak. Da se prekrižiš od glave do pete. Ili šeste pas mater. S križom ili bez. Il bolje bez s obzirom kakve su pizdarije nastale ispod njega. Ono, nije baš teško za skontati kak ova naša tzv. kriza nema veze s onom svjetskom kaj lagano prolazi. I ta činjenica tjera da se prekrižimo. Onak jako i iskreno. Bez križa licemjerja zakucanog iznad zalutale pameti. I kad se svi, umesto da su tam, vrate s prekrasnog otočića "ni vrit ni mimo" čeka nas konkretno vrit i mimo. Nema majci više vrludanja. A obje destinacije obećavaju pregršt smijeha i zajebave.

Post je objavljen 14.08.2009. u 10:27 sati.