Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/framasikirevci

Marketing

FRANJEVAČKI HOD-MARŠ




Evo ovako! Kao prvo: svi koji nisu bili na Maršu na godinu moraju ići!
Kao drugo: Na Maršu mi je bilo super, divno, krasno i odlično!
Kao treće: Ja nagodinu opet idem!
Marš je nešto prekrasno i zahvalna sam Bogu da takvo nešto uopće postoji. Meni je puno pomogao da sredim misli i osjećaje. Stekla sam nove prijatelje, a dragi ljudi su mi sad još draži. Najbolji osjećaj mi je sam ulaz u Porcijunkulu. To je nešto prekrasno i mislim da je neopisivo riječima i slikom, već svatko to treba doživjeti. Stoga dragi framaši na gdinu idemo svi na Marš! Iskreno malo sam se bojala, ali ne znam čega J. Od samog početka sve je bilo super. Smijala sam se do suza. Bila sam jako sretna. Svaki dan smo imali program, a svaki program je bio poseban.
Grgurevići: RJEČ KOJA RASVJETLJUJE ( križni put, krunica, večernja molitva uz oganj, ovčice i pastiri...)
Slavnoski Brod: RJEČ KOJA IDE U SUSRET (svjedočenje na trgu, zakon J)
Donja Bebrina: RJEČ KOJA USMJERAVA( program s mještanima)
Oprisavci: RJEČ KOJA OPRAŠTA ( osama, klanjanje)
Sikirevci: RJEČ KOJA POZIVA (svjedočenje, igre)
Štitar: RJEČ KOJA HRANI (molitveno kreativni program)
Bošnjaci: RJEČ KOJA NAVJEŠTA (poslanje, igre)
Hod je brzo prošao i sa prečicama i bez njih. Bilo je bolova i žuljeva, ali ništa neizdrživo. Svaki dan smo imali molitvu, rad po grupama, misu i plenume. Bili smo podjeljeni u grupe na čelu s animatorima, a moja grupa KRUH je imala čast dva puta biti radna grupa ali dobro...
Na La Verni je prekrasno i zanimljivo. Pohodili smo mjesta gdje se sv. Franjo povlačio u osamu i tamo molio. Slavlje Porcijunkulskog oprosta je neopisiv osjećaj. Ne znam što bi rekla. Prekrasno! Zagrljeni u istim majicama, svi kao jedno, uz glazbu, sam taj ulazak u Porcijunkulu, potpuni oprost, i onda slavlje, grljenje, plač , od sreće naravno...
U Grecciu je bilo super, tamo smo usred ljeta slavili Božić, nešto nevjerojatno i ne opisivo. Tamo smo također vidjeli mnogo jaslica koje su nam se dojmile. Asiz je prekrasan gradić. Posjetili smo i bazilike sv. Franje i sv. Klare, to je nešto nevjerojatno lijepo kada napokon na svoje oči vidimo sve ono o čemu toliko pričamo na Frami...
Svi smo bili kao jedno i jako smo bili tužni na rastanku... Idem opet jer taj osjećaj Marša ostaje uvjek u meni, i stoga i vas koji još to niste iskusili pozivam da i vi idete, jer nećete požaliti. Marš je vrhunac framaškog poziva i svi oni koji se smatraju framašima bi to trebali iskusiti. Eto to su bili moji osobni dojmovi, pozdrav svima, i da, nagodinu ću se manje smijati J! Ivanka Marinčić











Post je objavljen 13.08.2009. u 16:45 sati.