Govor predsjednika Matice hrvatske Igora Zidića na Glavnoj skupštini u Istarskoj sabornici u Poreču, 14. lipnja 2008.
"...
DVOSTRUKI MORAL
Doista, i kad bi nastupio kao neodgovoran optimist, teško da bi mogao reći išta dobro o moralnome stanju nacije, a još bi teže uzmogao pohvaliti njezino blagostanje.
Tko bi u nas, uopće, mogao skrbiti o društvovnom moralu i moralnome odgoju pučanstva? Postoji Crkva, postoje prosvjetne institucije i prosvjetni radnici – profesori, nastavnici, učitelji, odgojitelji – postoje različita »etička povjerenstva«, postoje vijeća za evidentiranje »sukoba interesa «; postoje ministarstva, uredi, upravni odjeli i udruge koje bi morale djelovati u skladu s određenim moralnim načelima i za njih se javno zalagati; tu su specifična društva poput Matice hrvatske i drugih, koja bi, po nekoj logici, mogla u poslu moralne preobrazbe društva sudjelovati: na različite načine, s različitim kompetencijama, s nejednakim autoritetom i ulogom.
...
Moguće je, također, zapaziti, prateći medijske kampanje, da se gotovo sustavno – kao da živimo u pedesetim godinama 20. stoljeća – u nas potkopava upravo moralni autoritet i odgojna uloga Crkve, no i drugih moralnih subjekata. Crkva se pribija na stup srama zbog pojedinog svećenika pedofila, zbog nekog – nekome – uskraćena obreda, zbog gramzivosti (kad traži svoje), zbog socijalne neosjetljivosti – kao da nitko ne vidi, da se u tim napadima koristi i velik broj lažnih ili nepotpunih informacija; zatim, kao da se ne razumije, da je dio problema u Crkvi samo refleks stanja u široj društvovnoj zajednici i, najposlije kao da je samo po sebi shvatljivo da baš najstroži kritičari Crkve, obično ateisti, traže od svakog njezina pripadnika da ne bude (grješan) čovjek, nego (bezgrješan) Bog. Moguće je, dakako, da iskazana netrpeljivost dijela medija i ne potječe od novinara i novinarki samih, nego od moćnika različitih boja, koji iz sjene upravljaju »javnim mnijenjem«.
Dame i gospodo!
Nije dužnost predsjednika Matice hrvatske da u slobodnoj Hrvatskoj bude odvjetnik Crkve i da se s njom uvijek i u svemu slaže. Crkva će se, u slobodi koju uživamo, braniti uspješnije i djelotvornije nego što bi je itko od nas laika mogao, slabim svojim silama, zaštititi odbijajući od nje neprimjerene medijske nasrtaje. Na njezinoj je strani istina Evanđelja, na njezinoj je strani svijest o jednakosti i jednakoj odgovornosti svih ljudi, svijest o tome da je »zajedništvo moguće živjeti samo na istini«, da je Crkva »sakrament opraštanja i pomirenja«, da »ne postoji trenutak bez Boga«. Ona upozorava: »Treba se čuvati onih koji razaraju dobrotu.«[9] Očito je, da u našem medijskom okružju ne postoji volja da se stalno, a ne tek prigodice, podupire dobro, da dobro bude trajno u središtu svih naših misli i projekata. A kad ne postoji volja, onda je očito da ne postoji ni svijest o tome da je dobro društvovna potreba; dakako, potreba onoga društva, koje sebi želi osigurati budućnost. Bez dobra – svijet se urušava.
..."
Komunikološka škola Igora Zidića iz 2008.
Ma, definitivno:
Zidića za Predsjednika!
Post je objavljen 13.08.2009. u 13:27 sati.