Nekad sam mislila da mi po ljeti nedostaje more, kupanje, Brač ili njegov vjetar i bolske plaže. Potom, da mi u biti fali to što je (jednoć) ljeto bilo dugo, toplo i pomalo dosadno, onako neispunjeno školskim praznicima čiji dani su se s lakoćom stapali jedan u drugi...
Naučila sam u međuvremenu da mi najviše nedostaju ljudi, ono moje vrlo raznoliko bolsko društvo, neki od kojih su mi i dan danas vrlo bliski prijatelji. Odavno sam se prestala truditi učiniti da (bilo gdje) na moru budemo u isto vrijeme, i većinom ih se - da budem iskrena - ni ne sjetim.
No oko 10. 08. ipakih se sjetim svih, i onih s kojima se dan danas družim i onih koje ne podnosim, onih s kojima se nikad ne čujem i onih koji su s nama bili samo jedno ljeto. Jer tradicionalno gledanje zvijezda padalica na noć Sv. Lovre sa svima njima bilo je uvijek nezaboravno iskustvo.
Post je objavljen 11.08.2009. u 17:24 sati.