tako pažljiv, ugodan i smiren
tako nježan i topao
s tako malo riči sve kaže
ne glumi "facu"
uvik spreman pomoći
nije slatkoriječiv
nije napadan
ne "guši" ljude, pušta ih da lete i razvijaju se
ali ima jednu manu: po mom mišljenju prevelik broj prijateljica
ne smeta mi to sada kad sam samo jedna od prijateljica
to mi je smetalo kad smo imali nešto više
cura ne želi da njen čovik grli svaku prijateljicu, pa nakon toga i nju
to je najlakši način da ju izgubi, iako nije imao loše namjere
jer svaki puta kad ga vidi da drugu grli, ne može tu sliku više izbiti iz glave i u njenim očima pada vrijednost njegovog zagrljaja i njegovih dodira
cura želi ruke svoga čovika samo za sebe, želi biti izdvojena i posebna
i iako joj je savršeno s njim kad su sami, ne može izbaciti iz glave slike njegovih prijateljica
jednostavno ju progone i sve više udaljavaju od njega
i sada kada smo prijatelji, pogledam ga i odmah se sitin prelipih trenutaka u kojima bi zaboravili gledati na sat, a onda kad bi pogledali shvatili bi da su prošla 2,3 sata, a nama je proletilo kao 15 minuta...sitin se osjećaja koji bi se javljao kada smo imali isprepletene noge ispod stola i držali se za ruke...
znam da je za nas bolje da smo prijatelji, jer ja studiram u Splitu i želim češće viđati svoga čovika. mislim da veza na daljinu donosi više patnje, nego radosti.
ali drago mi je da san doživila to iskustvo, naučila san neke nove stvari i tako sam nestrpljiva da vidim što me čeka iza ugla.
važno je samo da u toj svojoj nestrpljivosti ne zaboravim živjeti u sadašnjosti i uživati u svakom trenutku.
Post je objavljen 11.08.2009. u 01:59 sati.