Marketing
O kakav mjesec, o kakvo more...
Lijenost i dosada. Recimo da je tako počelo moje službeno ljeto, ono koje je doletjelo odmah nakon ispita. Dragi je imao još nekih ispita, a ja sam otkrila da se doma buše zidovi- doslovno. Postavljanje centralnog, kao ni nered do kojeg je došlo, nije me oduševilo. Bila sam lijena sve vraćati na mjesto, pa je bilo lakše hodati oko toga i dosađivati dok se dragi vrati s faksa. A onda je sve počelo...
Konačno smo sve skinuli s vrata i otišli na more. Kad smo došli u Zadar i izašli iz klimatiziranog busa, dočekao nas je val vrućine i sparine kojoj se nismo nadali. Odmah sam u glavi prebrojavala broj torbi koje vučemo sa sobom, u nadi da se nekim čudom smanjio. Ili barem da su sve torbe dobile krila i da imaju namjeru same nastaviti do stana. Možda smo ih trebali napuniti Red Bullom, pa ko zna... 
Polako smo vukli sve te stvari dok su nas turisti i domaći prolaznici čudno gledali, i znojili se u potocima. Čak smo došli na ideju da vučemo stvari direkt do rive i samo se ubacimo u vodu. Razlika ne bi bila značajna kaj se tiče toga koliko smo mokri, samo u količini olakšanja koju bi osjetili. Cimerica je pomogla dotegliti stvari u stan i nas dvoje smo zadnjim snagama letjeli pod tuš.
Prve dvije noći bile su baš takve: sparne i vruće. I to u tolikoj mjeri da smo palili klimu. Nakon prvog pljuska stanje se poboljšalo, sad je lakše provesti dan. Sparina nije ogromna, pluća konačno dišu. Naravno da nije sve krenulo kak spada. Iziritiralo me to da nismo našili bicikl koji smo tražili, nego treba čekati da ga naruče. I nije bilo japanki kakve sam si sacrtala, nek sam morala uzeti "ono kaj se nudi". No, na kraju su moje početne frustracije popustile. Ionako bicikl mog dragog ne dolazi prije sutra, valjda će i moj iza toga. Ionako je ispalo da su ove japanke bile odličan izbor i da su super ugodne. Napokon jedne.
Prvo kupanje. Iako tijekom godine kvocam o turistima koji se kupaju ispred faksa na rivi, prvo kupanje sam započela baš tam- na rivi. Iznenadila sam se količinom ljudi koja se tam kupala, valjda lokalci s poluotoka. I začudilo me da su domaći jer sam uvijek mislila da se radi o strancima. Voda je bila izuzetno topla i moglo se bezbolno ući u nju. Dragi i ja samo se nakupali konačno i tek sam tad postala svjesna da je ljeto tu. Jučer smo imali dugu šetnju nakon koje smo se zavalili u krevet. Noć je bila svježa, pa smo se konačno naspavali.
Naravno, kao sav (ne)normalan svijet, jedemo čokolino, salamu i homemade pizzu. To nam je kao--- dijeta. Možda da napišem i objavim knjigu. Sigurna sam da bi bila čisti hit. Usput sam uživala u sladoledu i odličnim pohanim tikvicama. Pomislila sam da je čisto čudo u kaj se sve povrće može pretvoriti kad ga se baci na ulje obloženo jajem i prezlama.
Uglavnom, dok šećem i kupam se sa svojim dragim, samo pomislim: Aaaaaahhhhhhh, kako volim ovo ljeto! Mislim da sam konačno došla na svoje. 
Post je objavljen 06.08.2009. u 15:52 sati.