Piše Žorž Crmarić
Osam godina američka je administracija Sjevernu Koreju, zajedno s Iranom, svrstavala među „otpadničke zemlje” s kojima je bilo kakav izravni kontakt bio potpuno isključen. U istoj mjeri u kojoj su izostajali kontakti, izostajali su i kanali utjecaja na Pyongyang i na njegovo uporno razvijanje nuklearnog i raketnog programa.
Prvi američko-sjevernokorejski susret nakon dugog niza godina održan je ovog tjedna: bivši predsjednik Bill Clinton je nakon sastanka s tajnovitim Kim Jong Ilom otputovao iz Pyongyanga zajedno s dvije američke novinarke osuđene na po dvanaest godina zatvora.
Amnestiranje Laure Ling i Eune Lee – osuđenih zbog ilegalnog ulaska iz Kine u Sjevernu Koreju - nesumnjivo je značajna gesta dobre volje čelnika izolirane nacije. Iako se na prvi pogled čini da on, za uzvrat, nije dobio ništa – već i sam odlazak jednog od najutjecajnijih američkih političara u Pyongyang izraz je uvažavanja tamošnjeg režima; višesatni razgovori Clintona sa sjevernokorejskim čelništvom ukazuje na spremnost Washingtona na razgovore, dijalog…
Istina, Bijela kuća i State Department napominju da bivši predsjednik nije bio u službenom posjetu, niti je pregovarao s Kim Jong Ilom o nuklearnom problemu. Ne treba, međutim, sumnjati da je opredjeljenje administracije za dijalog – umjesto doskorašnjih pritisaka, prijetnji i tretiranja pojedinih država kao zlih i odmetničkih – dalo svoje prve konkretne rezultate.
Post je objavljen 05.08.2009. u 17:11 sati.