Ne,ja vam ne znam,kolega,pouzdan odgovor:
dokle je to istina,a odakle je prica.
Ali da okolo raspitujem koliko sto je tocno,
to zbilja,kolega,ne bih.U ovom ratu,o stvarima,
znam koliko mi se kaze.Koliko mi se isprica
dragovoljno.I od pitanja,znate,posve sam odustao.
Covjek se odvikne,kao od cigarete.
U ovom ratu,od pitanja cak sam poceo zazirati:
ima u njima necega neljudskog
sto slici guranju prsta u tudju ranu.
Jucer sam vidio decka koji je petnaest mjeseci
bio u srpskim logorima.Za sve to vrijeme,
nije vidio cigaretu da nije-na njemu ugasena!
A,od sviju krvnika,najgori bio je Zuti.
Vi bolje od mene,kolega,poznajete
taj klasican primjerak dzelata sa ugradjenim
Svetim Savom od nerdjajuceg celika.
Taj je volio da mlati vec premlacene.
Drugi da nacnu zrtvu,on da je dokrajci-
to mu je bilo po gustu.E SAD GA MENI PUSTI,
E SAD GA MENI PUSTI,obicavao je reci
taj zuti batinas.
I zato,u ovom ratu,
nisam se,ni od koga,ni za sto raspitivao:
tko zna na koje grozote bih mogao nagaziti?
I kakve sve bih rane mogao povrijediti
a da uopce ne znam?!Inace ja vas,kolega,
odlicno razumijem:dusa je u vas,pjesnika,
znatizeljna ko kakva palancanka!
Sa mnom je drugacije:znam koliko mi bliznji
neupitani kazu.I od toga se hrpa golema nakupila.
Jer ti su nesretnici,naprosto,sretni da sretnu
tko ce ih pomno saslusati.A da ikoga izasto
zapitkujem-to zbilja,kolega,ne bih.
Jer sto znas,uostalom,kome bi moja pitanja
mogla zvucati cudno?Ljudi su,znate,razni.
A u ratu postaju-razniji nego ikad.
A kad sam vec prisiljen
da ih upitam nesto,svaka je moja rijec
oprezna kao metlica arheologa sto skida
zemlju sa vazne stare tisucljecima.Zato radije sutke
poslusam njihov jad,onda si kazem:Mozda!
MOZDA JE PALA ZRAKA ISTINE U ME!
A mozda,najcesce,u me,uglavnom djelomicnog,
padne zraka istine,uglavnom djelomicne?
I uopce,tko bi to u ovoj zemljici Bosni,
mogao pokazati tapiju na istinu?Mislim,na cijelu?
Jer otkud,kolega,molim vas,cijela istina
u zemlji gdje je sve,brizljivo,na troje razlomljeno?
Ovi danasnji,za moj ukus odvise grlati
vlasnici cijele istine,sto sebe upotrebljavaju
kao OPIJUM ZA GOMILU,slice na cirkusanere
koji se,kako je poznato,hrane dimiskijama.
I vatrom.
(Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA")
Post je objavljen 05.08.2009. u 11:46 sati.