Marketing
Sutra je Gospa od Anđela....meni jako znakovit dan...dan kad se oslobađam većine stvari koje me tište..i krećem nekako slobodna i laka ko perce u novo razdoblje...Razdoblje lavova čini mi dobro izgleda...pobjeđujem iskrenošću prema sebi samoj prvenstveno...a onda tako obnovljena iznutra, počnem sjajiti nekim mirom i spokojem...vrijeme je to i kad opraštam...zaboravljam loše....stavljam iza uha taštinu...no to ne znači da ću ponavljati unedogled iste greške..neću sasvim sigurno vraćati se na staro....prvo sam se osjećala ranjeno, kao da mi je netko iščupao..uho recimo, da ne budem patetična...onda sam se ljutila i ljutila...na sebe..pa na njega...pa na sebe.....večeras sam rekla nekome tko me jako povrijedio da mu opraštam...al to ne znači korak unazad...sad samo jasnije vidim sve....taj netko stvari vidi sasvim drukčije, gotovo obrnuto, ponaša se kao da sam ja povrijedila njega...ne razumijemo se...
Opraštam i sebi svoju lakovjernost, naivnost, preveliku želju za pripadanjem, trenutačni gubitak samopoštovanja i inteligencije...sve je to dio mog sazrijevanja, odrastanja i mukotrpnog pronalaženja sebe...grlim se i šapćem ovu pjesmu, napisanu 2006....
neka i vas na vašem putu uvijek prate samo anđeli....
GOSPA OD ANĐELA
Anđele moj,
moje jedro još je na pučini
još grli me lavanda i nebo mi je zvjezdano...
nisi me izludio...o ne...još priča mi more...
mada si već volio moj osmijeh u svojoj tami
i poželio da taj osmijeh pripada samo tebi, prebrzo...
pa sam posvuda slušala mjuzu preglasno
da ne čujem što mislim i ne osjećam nimalo
pjevušila Evoru naglas u autobusu
plesala u CD shopu
u crnom grudnjaku zavodila tvog Lewisa i Casha...
Još uvijek se smješkam u svom mraku zanosno,
jer sad oboje napokon znamo
da su leptiri u mojoj glavi samo moji
da glasno vičem kad sam ljuta kao i kad vodimo ljubav
da se zarazno i neobuzdano smijem
kao što i u pms-u plačem kilavo
jer sam to ja, jer sve uzimam srcu, jer je veliko i jer ga imam
i da sam ponekad osamdeset posto sebičnija od tebe i to znamo
i da mi ništa nisi obećao kao ni ja tebi
i da sam slatka baš kad sam naivna....
samo...znaš..trebao si biti bolji ljubavnik, anđele moj,
pa ne tražiti od mene više no što možeš dati
mrvica sa svog stola
so friends never ever...
Moje jedro još je na pučini, još priča mi more,
još grli me lavanda i nebo mi je zvjezdano...
Post je objavljen 03.08.2009. u 19:51 sati.