Marketing
Vaše dijete ima dijabetes?
Ponovno je jedna blogerica objavila knjigu, ovog puta to nije fikcija nego vrlo važan priručnik za roditelje čija su djeca oboljela od dijabetesa ili šećerne bolesti. O čemu se konkretno radi i zašto bi se po jedan primjerak knjige trebao naći barem u svakoj osnovnoj školi, objašnjava post autorice -
Rudarke s bloga Seoska idila:
Mare je od mene tražila da (opet) napišem nešto za ovaj, sad već mogu reći «naš» blog.
Neki dan je poštom stiglo nekoliko primjeraka knjige „Vaše dijete ima dijabetes?“ (detalji se mogu pogledati na www.nakladanika.hr). Wou. Nisam mogla disati od ushićenja.
Nakon višemjesečnih radnji, za mene ovako neuku u smislu pisanja, oblikovanja nasumce napisanog teksta u knjigu, pronalaska izdavača i sponzora te općenito guranja jedne ideje da se nešto teksta pretvori u pravu knjigu to je bio vrhunac.
Kao i sve ostale stvari kada ih se ne gura intenzivno i po svaku cijenu, nastanu i realiziraju se - tako je nastala i ova knjiga. Prvo sam na papir, bolje rečeno zaslon ekrana kompjutora počela „nabacivati“ tekst. Samu ideju da se hrpa mojih tekstova pretvori u knjigu, te nađe izdavač i eventualni sponzor za štampanje zapravo su pogurale moje drage prijateljice ovdje na Blogu – Mare, Tehnožena, Bugenvilija…
Tehnožena je čak bila prva koja je pročitala „draft“ verziju, odradila prvu lekturu (ipak je ona profesorica hrvatskog jezika i književnosti po zvanju!), dala nekoliko savjeta, te smo na temelju tog teksta odradili i kratak intervju u njezinoj tadašnjoj emisiji.
Moje dijete, curica koju na blogu zovem Mala obolila je od dijabetesa u dobi od četiri godine. S obzirom da u obitelji nemamo nikoga sa šećernom bolešću, naravno da nam je bio šok kada nam je dijete završilo u bolnici.
Svoja vlastita iskustva kao majke, iskustva nas kao roditelja i obitelj (uključujući i sina četiri godine starijeg od Male), nekih naših prijatelja, također roditelja djece dijabetičara – sve sam to opisala kroz različita poglavlja knjižice. Ima tu i onih „malih“ roditeljskih savjeta koje vam niti jedan liječnik ne može prenijeti.
S obzirom da nisam medicinske struke, nije mi ni bila namjera da u knjizi, osim osnovnih pojmova vezanih uz dijabetes, opisujem stručnu stranu ove bolesti. Željela sam ostalim roditeljima, pogotovo onim novootkrivenih malih dijabetičara udijeliti neki savjet iz života, te opisati situacije koje smo svi mi više-manje na sličan način već prošli. Također, priručnik je namijenjen i profesorima, odgajateljima u vrtiću i ostalima koji kao prijatelji roditelja djece dijabetičara žele znati malo više o ovoj temi, te eventualno pomoći u odgoju ili samo kratkom čuvanju malog dijabetičara.
U knjizi su opisane razne situacije koje su nam se desile, a koje prolaze i većina drugih roditelja.
Naša djevojčica M. u tom je trenutku imala četiri godine. Te jeseni, nakon povratka s ljetovanja, odgajateljice u vrtiću začudile su se koliko je izgubila na težini. No svi smo taj novi izgled pripisali morskim aktivnostima, vrućini i rastu. Dijete je normalno jelo, s puno apetita, pa se nismo zabrinjavali.
S vremenom, krajem rujna i početkom listopada počele su se neke stvari pomalo mijenjati. Sve je više tražila tekućine. Stalno je bila žedna, a nakon popijenih čaša i čaša sokova i vode noću joj je znalo pobjeći. Moje malo–veliko dijete počelo je mokriti u krevet. To se nikad prije nije događalo. Od trenutka kada je skinula pelene, nikada joj se nije dogodilo da se pomokrila u krevet tijekom noći. I nisu to bile male količine. Kad je krenulo – cijeli krevet je znao biti natopljen mokraćom.
Naravno da poslije, s otkrićem bolesti, sve postane puno jasnije. No, u tom smo trenutku mislili da je riječ o upali mokraćnih putova (što je imala nekoliko mjeseci prije toga) i dogovarali s pedijatrom pretrage urina kako bi se mogla započeti terapija lijekovima….
Tada se dogodila ta fatalna subota. M. se i dalje vukla po kući. Nazvala je moja prijateljica i tadašnja susjeda Jasna i pozvala me da malu dovedem k njoj. Htjela ju je malo razonoditi. Nakon nekoliko sati, a Jasna joj je skuhala čaj, mjerila temperaturu, pokušala se s njom igrati, pustila ju da se odmori na krevetu - nazvala me i preporučila da odemo na hitnu. Pomislila je da bi joj dežurni liječnik možda mogao dati neki lijek ili vitaminsku injekciju ili bilo što, samo da se njezino stanje popravi.
U ambulanti Hitne pomoći dežurna doktorica nije dugo postavljala dijagnozu. Prema svim simptomima, te kratkim mjerenjem šećera iz kapljice krvi na aparatiću za određivanje šećera, odmah je rekla: dijabetes.
O, da, naravno da se meni u tom trenutku srušio sav svijet. Kao, pretpostavljam, i vama svima koji doma imate malog dijabetičara…“
U knjizi su opisane i situacije koje smo prošli na prvim dječjim rođendanima, u gostima, što je potrebno da na siguran način otputujete sa malim dijabetičarom (npr. avionom) i sl..
Knjiga se može pronaći na stranicama Naklade Nika, a i ovim putem zahvaljujem predstavnicima NovoNordiska Hrvatska (uvoznici i proizvođači inzulina i ostalih potrepština vezanih uz dijabetes) koji su od prve prepoznali potrebu za ovakvim priručnikom, te sponzorirali štampanje prve naklade.
Inače, svoj dio naklade ustupila sam udruzi „Veliki za male sa šećernom bolešću“ koja će po svojoj potrebi distribuirati knjige zainteresiranima.Također, u realizaciji je i plan da se po jedan primjerak knjige nađe u svakoj osnovnoj školi, te se nadam da će pomoći profesorima malih dijabetičara – školaraca ili onima koji će tek stići u školske klupe.
Na kraju, moram zahvaliti predstavnicima NovoNordisk Hrvatska i izdavaču Naklada Nika što su prepoznali potrebu za ovakvim priručnikom i omogućili njezino izdavanje i tiskanje.
Post je objavljen 03.08.2009. u 21:36 sati.