Nije me dugo bilo, nije bilo inspiracije, nije bilo koječega što bi potaknulo na pisanje... Konačno sam se ohrabrila za neke stvari pa tako i na pisanje novog posta...
Upravo je to no što se najviše promijenilo u posljednjih godinu dana, ohrabrenje...
Ohrabrila sam se na ponovni pokušaj audicije za Glazbenu školu, a to sve mogu zahvaliti prijatelju koji me odbio na audiciji za svoj bend. Iako me to bacilo u depru na par dana, zbilja mu mogu zahvaliti. Prije 7 godina, pri upisu u srednju školu, sam otišla na audiciju u Glazbenu školu, za solo-pjevanje, tada su me odbili rekavši mi da nisam mutirala do kraja, od razočarenja nisam pjevala nekih pola godine, ali sada... Čvrsto sam odlučila počet se pripremati uz stručnu pomoć za sljedeću audiciju...
Unazad par mjeseci sam isto tako shvatila neke stvari... Ne smijem se više živcirati zbog gluposti, to me dovelo do toga da već sad, sa nepune 22 godine imam sijede!!! Nije dobro niti zadržavati neke osjećaje u sebi... Ako si živčan ili ti nešto smeta reci... Ako se trebaš izderati na nekog izderi se... Hvala Bogu pa se zna da su tu prijatelji koji će te saslušati i koji će ti dozvoliti da na njima iskališ frustracije, pod uvjetom da kasnije platiš pivu :)
Počela sam studirati kako spada... Sada sam redovni student i uskoro ću biti druga godina na Filozofskom - smjer hungarologija i južnoslavistika (bugarski i slovenski)... Znam, vrlo čudna kombinacija, ali mi se sviđa, tj. počelo mi se sviđat pred kraj drugog semestra... Na početku sam se osjećala ko zadnji telac na slovenskom, pogotovo. Naime, profesorice drže sva predavanja na slovenskom a ja niš ne razmem... Ali, u drugom semestru sam prešla u pasivnu fazu učenja jezika, pa je bilo lakše...
Trenutno radim u Cinestaru i baš mi je super... Jest, doduše, da je plaća malo mala, ali nije to sve toliko ni bitno, koliko je bitna radna atmosfera i ekipa - fenomenalna... Ekipa je super, svi su mladi, ima dosta studenata i većina je sa filozofskog, šefovi su super!! Zna se, kad se radi, radi se, kad je zajebancija onda je zajebancija...
Tek sad vidim, koliko se život može promijeniti u godinu dana. Ljudi koji su stalno bili tu, više nisu tako često, novi ljudi su došli na njihovo mjesto, ali i ti stari su tu negdje, a ne želiš ih se tako lako odreći, iako znaš da bi trebao... Djeca rastu, nova se rađaju, tragedije se dešavaju ali i preboljavaju... Ljubavi se mijenjaju... Sve se promijenilo... Jedino šta ljudi ostanu donekle fizički isti... Mentalitet se mijenja i to drastično iz mjeseca u mjesec... Postala sam buntovna, jako... Ne prihvaćam općeprihvaćene stvari... Postala sam onakva kakva sam oduvijek znala da jesam, a ljudi oko mene nisu primijećivali... Sada sam ista, samo bolja, jer sam prihvatila to što jesam, tko jesam i kakva jesam...
Studiram, zatreskana sam u dečeca koji me primijećuje ali samo kao frendicu, radim, tu i tamo cugam na klupici ili napravim doma pijanku...
Kad smo kod toga, izrezbarena lubenica s komadima voća i votkom šumsko voće ili blackyjem je savršena XD...
...volim gledati filmove, opsjednuta sam vampirima već godinama, bojim se hororaca, nemam ništa protiv homoseksualaca, ali mrzim pedofile.
Volim Irsku, sanjam o izletu tamo na nekoliko tjedana. Sanjam da pjevam u bendu. Htjela bih imati zelene oči, ali imam nekakve smeđe-sivo-zelene (i to su mi drugi rekli), što bi značilo da imam oči na starog što mi jako imponira...
Volim svoje prijatelje, ali bojim se samoće... Htjela bih biti zaljubljena i voljeti jer te osjećaje nisam nikad iskusila...
Volim biti iskrena, volim biti brutalno iskrena.
Volim biti u pravu, ali ako nisam priznam to...
Volim proučavati horoskop...
Volim to što trenutno pijem vodu, pušim i čekam frenda i frendicu da dođu pomoći čistiti nakon sinoćnjeg Lubenica with vodka partyja XD
S ljubavlju,
Amazonka
Post je objavljen 02.08.2009. u 14:57 sati.