O, ti pjesniče, nestrpljivost ti vrlina!
Zašto čupaš stih iz grudi krvavih,
zar ti nitko rekao nije? Ne čini zlodjelo!
Nisu li ti riječi, tvoje riječi, svetinja
što ti duša pred nas, razasuti mora?
Zar pred svoga uzorita gosta
krvav znamen bacaš, zadihanih grudi?
Ono što ti duša kazivati stane,
vremena joj nije, dok uzdah ti traje,
nit ti pero tol`ko brzo pisat` hoće!
Kažeš li mi nešto, kaži, ne prešuti mnogo,
nek ti duša govoreći ne sramoti ime
zaboga milog, pa riječi su tvoje!
***
Riječ ti listić malen na zimzelenu drvu
pa ga studen ljuta igda može smlavit
sve dok vrijeme ne dodjeli mu spomen
i zamijenit ga htjedne listićem novim.
Putovi su ovi što kroz tminu šume vode
prekriveni lišćem što zašuštati mognu
kad ih nesmotrena noga `mlavit stane
dok je trena kad pred očima venut krenu.
..........................................................
pjesma tematski vezana za Webstilus
Post je objavljen 31.07.2009. u 02:33 sati.