Rat u Hrvatskoj doveo je do masovnog dezerterstva regruta i oficira nesrba koji su,u strahu od pogibije te ne zeleci sluziti srpskoj vojsci,
bjezali iz vojnih postrojbi.Zbog velikog odljeva ljudi,ali i sve jaceg intenziteta borbi,vojni je vrh bio prisiljen dodatno mobilizirati rezerviste iz Srbije i Crne Gore.Provodeci politiku"cistih ruku",namijenjenu u prvom redu Zapadu,Slobodan Milosevic je uporno odbijao objaviti rat neprijatelju ili proglasiti opcu mobilizaciju u Srbiji,sto je dovelo do zabune u srpskoj javnosti.Na mnoga prozivanja srbijanske oporbe da promjeni naziv JNA u"srpsko-crnogorsku armiju"te da pozove Srbe u opci rat protiv Hrvatske,
Milosevic se oglusio.Milosevicev adlatus Jovic pojasnjava:"Ne mozemo prihvatiti zahtev da se vojska lisi jugoslovenskog naziva.Time bi Srbija i Crna Gora izgubile sve prednosti,vojne i politicke.To bi vodilo tu vojsku u poziciju agresora.Nama politicki razlozi ne dozvoljavaju da izlazimo iz Jugoslavije."
Vodeci ideolog Socijalisticke partije i Milosevicev prijatelj,akademik Mihajlo Markovic u kolovozu 1991.godine na stranicama POLITIKE pojasnio je sirokim masama u Srbiji politiku svog mentora:"Primarni je srpski nacionalni interes da Republika Srbija tako vodi strategiju odbrane srpskog naroda u Hrvatskoj da pred svetom ne bude optuzena da ucestvuje u agresiji protiv Republike Hrvatske...U nasem je vitalnom interesu da odbranu srpskog naroda u Hrvatskoj vodi Jugoslovenska naroda armija koja je i po nasim zakonima i po medjunarodnim merilima za to odgovorna...U nasem je interesu u sadasnjoj fazi raspleta jugoslovenske krize da inzistiramo na Jugoslaviji(bez Slovenije i Hrvatske),a ne na Velikoj Srbiji...Nova granica treba u Hrvatskoj da sledi liniju razdvajanja srpskog i hrvatskog naroda.I upravo JNA treba da se domogne te granice."
Radikalniji dio srpske politicke javnosti poceo je optuzivati Milosevica da s"komunistickim generalima,pod zvezdom petokrakom",od kojih su mnogi nesrbi,nece dobiti bitku za Veliku Srbiju.Sumnjali su u Milosevicev tajni pakt s Generalstabom JNA po kojem bi,nakon sto poraze neprijatelje,
pristupili obnovi komunisticke Jugoslavije.Razliciti interesi,pa cak i otvorena neprijateljstva medju glavnim politickim akterima u Srbiji doveli su do rapidnog smanjenja odziva na mobilizaciju u Srbiji,koji se kretao u prosjeku od oko 30%.U velikim gradovima poput Beograda i Novog Sada u prosjeku je 85% pozvanih eskiviralo odlazak na frontu.U Vojvodini su mobilizacijske pozive masovno dobivali Madjari i Hrvati,ali i mnogi Milosevicevi kriticari koje je vlast htjela usutkati upucujuci ih na bojista u Hrvatskoj.Oni koji bi dezertirali,bili su prisiljeni zivjeti u ilegali,najcesce odlazeci kod rodbine u velike gradove,izbjegavajuci odlaske na javna mjesta i sve prisutne racije vojne policije,a dio ih je pobjegao u inozemstvo.
Nemotiviranost mladih ljudi za rat stavila je na kusnju generale jugoslavenske vojske.Ocekivali su od Milosevica da javno pozove Srbe u rat,sto on iz krajnje pragmaticnih razloga nije ucinio,pa su njegov oportunizam drzali glavnim krivcem nepovjerenja masa u njihove ratne ciljeve.Na vukovarskom bojistu vojska se suocila i s masovnim dezertiranjem s prvih crta bojisnice.Tisuce rezervista po povratku kuci sirilo je glas o"nemogucim uvjetima na bojistu,slaboj logistici,
zapovednicima koji eskiviraju borbu,izdaju nesrba i sl".U strahu da u ovakvim uvjetima ne izgube rat,zeleci sprijeciti dezerterstvo s bojista po svaku cijenu,general Blagoje Adzic zapovjedio je ratnom zrakoplovstvu da raketira kolonu dezertera koja se masovno povlacila s vukovarskog bojista u blizini Backe Palanke.Malo je tko vjerovao da ce 25.rujna 1991.dva zrakoplova MIG-21 istresti smrtonosan teret na pripadnike vlastite vojske koji su odbili boriti se u"prljavom ratu".Poginulo je stotinjak pripadnika rezervnih snaga JNA.Vojska je sluzbeno izjavila da se"radilo o gresci pilota"cija imena nisu nikada objavljena,a nije poznato niti da je protiv njih poveden kazneni postupak.
Kako bi motivirali sunarodnjake za masovniji odlazak na hrvatska bojista,
srpske su vlasti odlucile progovoriti jezikom koji ce razumijeti svi Srbi.
Ministar u srpskoj vladi Dragan Dragojlovic obratio se u Valjevu dezerterima koji su pobjegli s bojisnice objasnjavajuci im ciljeve rata i strategiju Srbije:"MI STALNO GOVORIMO DA SRBIJA NIJE U RATU S HRVATSKOM,ALI DA SRPSKI NAROD JESTE.MI TO NE MOZEMO DA PRIZNAMO ZBOG MEDJUNARODNOG JAVNOG MNENJA JER BI SRBIJA ODMAH BILA PROGLASENA AGRESOROM.KAD JE VOJNIK JNA U HRVATSKOJ,NITKO NE MOZE DA KAZE DA SRBIJA RATUJE.
ZBOG TOGA SRBIJA NE MOZE DA IMA SOPSTVENU ARMIJU.VRLO JE OPASNO DA NAPUSTATE SVOJE JEDINICE JER TIME POSPESUJETE DRUGA DEZERTERSTVA I POKAZUJETE DA SRBI NISU VISE ONO STO SU BILI.POJAVICE SE ONDA RIZIK DA SE POBUNE MUSLIMANI I ALBANCI."
Masovna dezerterstva,bijeg od mobilizacije te pad borbenog morala svojih pripadnika vojska je pokusala,izmedju ostalog,rijesiti propagandom u cijem je sredistu bilo sirenje patoloske mrznje prema hrvatskom narodu.
Milosevicev propagandni stroj nije prezao od publiciranja krajnje morbidnih
tekstova,poput clanka SVETLA ZA NOVU BUDUCNOST(NARODNA ARMIJA,Beograd,23.XI 1991.,str.7.)u kojem se izmedju ostalog kaze:"Zar uopste ziveti sa onima(Hrvatima)koji kolju cela decja odelenja i vade ljudima oci,a onda ih teraju da vlastite oci pojedu,prave nizove od decjih prstica,vesaju cele srpske cetvrti kao u Vukovaru i Gospicu,na raznju peku decu,i zive i mrtve ljude cerece na komade.U ovo vreme kada se Jasenovac preselio u Vukovar(!),Zagreb,Gospic,kada se srpske zemlje po Hrvatskoj prepoznaju po masovnim grobnicama i stratistima u zavicaju zla,nekadasnjoj i sadasnjoj NDH."
Svoj simbolicki prilog ozivljavanju teze da"rado ide Srbin u vojnike"dalo je i krnje Predsjednistvo Jugoslavije koje je 16.listopada 1991.godine donijelo odluku po kojoj se uklanja crvena zvijezda,simbol JNA,koju zamjenjuje grb sa stiliziranim,cirilicnim napisom JNA na plavoj,bijeloj i crvenoj podlozi.Iz svih ustanova"JNA"uklonjene su Titove slike.Ovim cinom,i na simbolickoj razini,politicki vrh Srbije dao je do znanja svim velikosrbima da vojska nije vise jugoslavenska niti komunisticka,vec iskljucivo vojska Velike Srbije u koju su pozvani boriti se.Stoga je Branko Kostic u ime"Predsjednistva Jugoslavije"10.prosinca 1991.potpisao Ukaz kojim sve dobrovoljacke i paravojne postrojbe postaju sastavnim dijelom reorganizirane"JNA",sa svim pravima i beneficijama koja iz toga proizilaze.
Navedene mjere urodile su plodom,pa je tzv.JNA do konca listopada 1991.godine u svom sastavu imala 200000 vojnika.Ispiruci svakodnevno mozak svojim sugradjanima,srpski propagandisti zasipali su medijski prostor insceniranim slikama pokolja Srba u Hrvatskoj,izvrcuci do te mjere stvarnost da su Srbi postali zrtvom cija se sudbina smisljeno usporedjivala sa sudbinom Zidova u Drugom svjetskom ratu.Vecina srpskog naroda zdusno je podrzavala zlocinacki projekt stvaranja Velike Srbije nastao u agresiji,masovnim zlocinima i etnickim ciscenjem nesrpskih naroda koji je u djelo provodio Slobodan Milosevic.Kolektivnom ludilu hipnotiziranog naroda koji se na mitovima proslosti uzivio u rituale unistenja susjednih naroda,iskazavsi nevidjen autizam i sadizam,najveci prilog dala je srpska intelektualna elita,predvodjena Dobricom Cosicem,
ciji se bojni poklic daleko cuo:"Bez borbe srpski narod nece preziveti,bez smrti nema vaskrsenja...Neutralnost danas,kada se protiv srpskog naroda vodi rat,smatram lazju i moralnim kukaviclukom."
(Dusan Viro-"SLOBODAN MILOSEVIC-ANATOMIJA ZLOCINA")
Post je objavljen 31.07.2009. u 00:55 sati.