U svijetu žena...
Koliko god tema bila dosadna i koliko god puta bila ponavljana, svatko tko je išta pisao ili rekao o ženama, pisao je na svoj način, rekao je drugačije... Tako i ja, neka bude zapisano, pa taman ne bilo posebno, ni nešto novo... Ja sam žena i promatrajući ostatak ženskog (a i muškog) roda, pišem dalje...
Kažu da je svaki čovjek poseban, jedinka samo za sebe... A opet s druge strane kažu da su sve žene iste! Ne volim to grupiranje žena i muškaraca... Ciljam uvijek na ravnopravnost... Ali...
Naravno da postoji ali... mora postojati...
Unatoč tome što mrzim kada muško izjavi da su sve žene iste (zapravo mislim da to nijedna žena ne voli:) opet s druge strane, to ispada tako... Kad je u vezi, ako joj je stalo do tipa, ona će vječno biti nezadovoljna, vječno će prosvjedovati, podbadati, imati ispade ljubomore i kad je sve u najboljem redu, ona će sumnjati, većinom zbog prijašnjih iskustava... (Neke će u svemu tome burno reagirati, a neke smireno) što dovodi do prekida veze, jer on više ne može izdržati (izdržao bi da je onaj pravi!) A zašto su žene takve? Zato jer su većinom one te povrijeđene. Kako vjerovati? Kako ne sumnjati? Kad iskustva govore drugačije... A opet, to nije kod sviju tako... Nekim ženama uspijeva da zadrže svog muškarca... Kojim načinom jedna ženska osoba može navesti mušku osobu da se promijeni radi nje, da mu zarobi srce i takvog ga ima do kraja života, ne, nije iskorištavanje u pitanju. I ona njega voli cijelim svojim bićem... Je li samo ljubav u pitanju? jako važan faktor, ali sumnjam da je samo to... Tu nemam odgovora, jer nisam, valjda, takva žena! Ja sam od onih, u muškom svijetu, koji oni vole promatrati, skidati pogledom, upadati s nekim glupim izjavama, a ne znaju da to uopće ne tražim... Da nisam takva... Mislim da i takvih žena ima... Za koje se misli da su samo lutkice za zabavu ( tek da se pristojno izrazim) a tko se ikad usudio vidjeti moje srce? I oni za koje sam mislila da su htjeli, lagali su... Ima žena koje žele biti u centru pozornosti, žele biti sa svakim koji naiđe, žele biti lake, ali i to samo jer vjerojatno misle da je to ljubav i da imaju nešto od toga ( I imaju, takve većinom završe s neplaniranom trudnoćom) Muškom rodu je svejedno? Nekad sam bila uvjerena da ima izuzetaka, ali nekako danas... Ma još pokušavam vjerovati u neke pojedince, ali zašto se uvijek ispostavi da je i svaki muškarac isti... Ne volim to čuti ni za žene, ni za muškarce, ali na to se sve svodi, očito... Unatoč tome, ne želim prihvatiti takvo stanje... A opet nista ne mogu ni promijeniti... U vezama, ispočetka, sve je divno, krasno... Čim malo zastari, nešto nije u redu... Kako uspijevaju veze od 5 godina. (Ljudi, ženite-udajite se, ozbiljno!) Okej, kako uspijevaju? Ne, nemojte se ženiti i udavati, nastavite se varati kao i do sad u tih pet godina koliko ste u tkz. vezi. Nemojte imati djecu u braku, činite to izvan braka ili ako zaluta koji plivač i stvori život- ubijte ga! Ako se ipak odlučite na brak, iz potrebe, ma obavite to časkom, pa nađite ljubavnicu/ka... I pravite se faca, sretni i zadovoljni... Blago onom tko ima takav život... Blago onom koga nije strah Boga, ako vjeruje u njega! To i je ono jadno u ljudima... I jesu, svi su isti i muškarci i žene... Samo što neki znaju živjeti, a neki samo misle da znaju...
04.02.2009
Post je objavljen 29.07.2009. u 18:23 sati.