Marketing
H. G.
napuštam prozor i udaljenu crtu koja spaja crnilo
šume s maglovitim predjelom
modro i sve tamnije udaljavanje od točke
u kojoj nema pribježišta
ovdje svaki uzmak prestaje
tijelo osjećaš kroz bol prisutnost drugog izvan
prošaptanih slogova bez zvuka i boje izvan mjesta
poznatog toplog prema ruševnom dijelu
priče čuje li tvoja koža moje disanje
davninu od koje može nastati sve ili
ništa u rasapu jutra u nanosima poznatih
ti dodira svaku vlat trave utopi
prema ušću šutnje zlati se nemoj prestati
nestajući
Hervé Guibert: Le ręve du désert, 1982.
Post je objavljen 29.07.2009. u 13:28 sati.