Marketing
APOSTOLAT NA SICILIJI
Nadamo se da niste ljuti i da će te još po neznamo koji put vidjeti da li su sdbnovaci objavili nešto novo na blog.
Uz isprike vam šaljemo jedan veliki pozdrav!!!
Vjerujemo da će iskustvo koje ćemo vam opisati opravdati naše isprike.
Nakon hodočašća u Hrvatsku i intenzivnog dvotjednog pripremanja dječijeg ljeta(koji je uzrok našeg ne javljanja), konačno smo se uputili prema SICILIJI. Kako vam je već poznato od prošle godine, i ove godine smo realizirali »dječije ljeto« za djecu i mlade, siromašne i zaboravljene od civilizacije i svih zakona Italije. Možda civilni zakon ne poznaju, ali već kao mladi poučeni su svim mafijaškim zakonima. Oni su robovi mjesta i okoline u kojoj su rođeni. Drugo i nemogu izabrati, jer su okruženi drogom, prostitucijom, nasiljem i ljudima koji sve to koordiniraju –mafija-.
Put od Torina pa sve do daleke Catanije traje 24 sata. Pokušali smo si olakšati putovanje, podjelivši ga na dvije etape. Krenuli smo 3.srpnja u rane jutarnje sate, da bi smo stigli u predvečerje pred vrata vječitog grada Rima. Prenoćili smo kod naše braće novaka u Genzanu. Zajedničkom molitvom započeli smo naše apostolate. Četvrtog srpnja, smo se zaputili prema Siciliji. Poslije napornog puta smijestili smo se u Salezijansku kuću sv. Gregorij (predgrađe Catanije).
Nakon malo dužeg spavanja( do 7i 30h) zaputili smo se prema Librinu. Librino je jedan od kvartova Catanije, ima oko 70 000 stanovnika. Možemo reći da je to mala državica mafije. Kao što znamo svaka država ima svoje zakone, a tako i Librino- ZAKON ULICE-. Već tri godine naše sestre salezijanke ( Kćeri Marije Pomoćnice) unose i svjedoče Kristovo svijetlo u kvartu koji je zagrljen tamom.
Unatoč što im je kuća obijena noć prije i što se još uvijek osjeti miris zapaljenog auta( koje im je mafija par tjedana prije digla u zrak), naše sestre s.Lucija i s.Enza su nas dočekale s velikom radošću. Upoznali smo se s ambijentom i osobama koje pomažu sestrama u njihovoj misiji. Službeni početak dječijeg ljeta obilježili smo svetom Misom zajedno sa lokalnim animatorima i volonterima.
ZA SLIKE-KLIK-
Podjeljeni u dvije grupe sa prvim danom u tjednu počeli smo sa našim aktivnostima na temu »Ti si dragocijen u mojim očima«. Kroz molitvu, edukativne susrete, ples, laboratorije i igru pokušali smo kroz dva tjedna svjedočiti, da postoje ljudi koji ne koriste nasilje, poštuju pravila i imaju osijećaj za druge. Jedna grupa je radila u oratoriju »Ivan Pavao II« (gdje su bili i naši Danijel Iljić i Ivan) gdje je i kuća od sestara, a druga je grupa djelovala na samom izvoru »mutne vode« koja teče čitavim kvartom. Poznata »Betonska zgrada« centar je mafije i veliko skladište droge. Gdje je uz ostale volontere karitasa i novake, naš Danijel Dragičević bio dio ekipe koja je svakodnevno donosila osmijeh na lica djece. Jutarnje sate dvije grupe su bile odvojene u radu s mladima, dok smo se u popdnevnim satima nalazili ispred »Betonske zgrade« za uličnu animaciju. Osjećaj da smo kontrolirani nije nas ostavljao niti sekunde. U svakom trenutku naše prisutnosti mogli smo primjetiti promatranje različitih osoba sa napuštenih balkona »Betonske zgrade«. Mlađi članovi »vesele ekipe« svojim zujanjem na motorima pokazivali su nam svoju prisutnost. Moglo se primjetiti da su nam željeli pokazati tko je glavni.
Iako žive u ružnoj okolini i užasnim uvijetma, dijeca su uvijek dijeca. Njihovoj živosti i ne poštivanju pravila nisu mogli sakriti iskreno i dobro srce koje im je Gospodin dao. Njihova lica i pogledi govorili su više od svake riječi. Riječi koje možda i ne smiju izgovoriti. Velika žeđ za dobrotom, ljubavlju i blagošću koju puno puta ne mogu naći u svojim obiteljima, jer je tata možda u zatvoru, a mama zarađuje kruh prodavajući svoje tijelo. Nadamo se da smo im na par dana uspijeli pomoći da zaborave sve patnje i boli. Njihov iskreni osmijeh dirnuo je u srce svakog od nas.
ZA SLIKE-KLIK-
Razdvojili smo se fizički, ali naš apostolat nije završio. Ono što sad možemo dati onoj dijeci, jest naša molitva.
Pozivamo i vas da zahvalite Gospodinu za svoj život, te da molite za one koji su manje sretni od nas.
Nakon dva tjedna intenzivnog rada i kratkotrajnog spavanja, čovjek se malo i umori. Zaputili smo se prema našoj kući u Pinerolo. Mi smo otišli, ali svijetlo koje je bilo ostalo je i dalje. Velika vjera u Isusa i postojana molitva, daju sestrama snagu da održe to svijetlo živim.
Nadamo se da će vam slike još bolje opisati ovo prelijepo životno iskustvo, koje ćemo pamtiti čitav život.
Puno pozdrava iz novicijata u kojem smo još 44 dana J.
Neka vas prati zagovor Marije Pomoćnice i sv. Ivan Bosca.
Post je objavljen 26.07.2009. u 17:47 sati.