Svečano obećajem
u ime bilo koje muze, nadahnuća ili globalne patnje
neću biti blesava mušica i stvarati si buku ni iz čega,
oblijetati neku bezveznu lampu samo zato jer svjetli u mom mraku,
neću izgovarati prave riječi krivim ljudima,
ogromna je razlika između biti dobar i biti slab,
neću se brinuti za premalene muškarce,
a pogotovo ne ih voljeti
( uspomene na tebe
razmicati će se lagano
poput oblaka
gasiti nježno
kao ulične svjetiljke pred zoru
kamo voljeni odlaze kad krenu
pitao si me )
i onda ću tako dobro znati
negdje na mene čeka
moćno i snažno more
šumi neopterećeno i radosno
svečano kliče
strpljivo čeka
kada ću shvatiti
i zaroniti sva