Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/timotej

Marketing

I blago onom tko se ne sablazni o mene. (Mt 11,6)


     Zaista, blažen onaj koji se nad njim ne sablazni, blažen onaj koji vjeruje da je Isus Krist živio na zemlji i da je bio ono što je za sebe tvrdio, i čovjek i Bog, Očev jedinorođenac - blažen koji ne zna nikoga drugoga kome bi išao, nego u svemu njemu zna ići.
     I u kakvim god uvjetima tko živio, bilo da živi u siromaštvu ili bijedi - blažen ako se ne sablazni, nego vjeruje da je on nahranio pet tisuća ljudi s dvije ribe i pet komada kruha; blažen onaj koji se ne sablazni, nego vjeruje da se to dogodilo, ne sablažnjava se zbog toga što se to sada ne događa, nego vjeruje da se dogodilo. I kakva god nečija životna sudbina mogla biti, kakve god da se oluje protiv njega podigle - blažen koji se ne sablazni, nego vjeruje da je on zapovjedio valovima i oni se umirili, blažen onaj koji čvrsto i s pouzdanjem vjeruje da je Petar tonuo samo zato što nije čvrsto i s pouzdanjem vjerovao. I kakav god nečiji grijeh bio, pa neka mu je krivnja tako zastrašujuća da se ne samo on nego i njegov naraštaj boje da im ne će biti oprosta, ipak blažen ako se ne sablazni, nego vjeruje da je on uzetome rekao: »Grijesi su ti oprošteni«, i da mu je to bilo jednako lako kao i uzetome reći: »Uzmi svoju postelju i idi« - blažen koji se ne sablazni, nego vjeruje u oprost grijeha, iako njegovoj vjeri nije, kao onome uzetome, pomognuto izravnim ozdravljenjem. I kakva god nečija smrt bila, kad bi sad njegovi smrtni časi došli - blažen ako se ne sablazni kao onaj suvremenik na Kristove riječi »djevojčica nije mrtva, samo spava«; blažen ako se ne sablazni, nego vjeruje, blažen ako kaže (poput djeteta koje je naučilo prije odlaska na spavanje izgovoriti svoju molitvu i bezbrižno utonuti u san): »Ja vjerujem u njega« i onda usne; zaista, blažen je takav, nipošto mrtav, nego spava. I kakve god patnje neki kršćanin morao pretrpjeti u svijetu, i ako je zbog vjere ismijan, progonjen, pretučen - blažen ako se ne sablazni što je Bog, Očev jedinorođenac, bio ponižen, neznatan i prezren čovjek, on koji je samo kroz patnju znao što to znači biti čovjek, kao kad je za njega rečeno: »Evo čovjeka« - blažen koji se ne sablazni, nego vjeruje da je on bio Bog, Očev jedinorođenac i da je to sve kršćanski i očekuje one koji su kršćani. Zaista, blažen onaj koji se ne sablazni, nego vjeruje; blažene li pobjede! Jer vjera pobjeđuje svijet, pri čemu se u svakom trenutku pobjeđuje neprijatelja u sebi samom, mogućnost sablazni. Ne bojte se svijeta, ni siromaštva, ni bijede, ni bolesti, ni nevolje, ni podvala, ni uvreda, ni zlostavljanja; ne bojte se onog što vas samo izvana može povrijediti, ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo, nego se bojte samih sebe, bojte se onoga što može ubiti vjeru, a time za vas i Isusa Krista - bojte se sablazni koju netko drugi može prouzročiti, a koja je nemogućnost ako je sami ne prihvatite. Strahuj i drhti - jer vjera se nosi u krhkoj posudi, u mogućnosti sablazni. Blažen onaj koji se nad njim ne sablazni, nego vjeruje.

S. Kierkegaard, "Vježbanje u kršćanstvu"



Post je objavljen 25.07.2009. u 08:30 sati.