Grad peče a
noge bride od pedalanja obnoć nagutao sam se muha.
Zašto mi nitko nikada nije rekao da se plastična sifon boca može kupiti u točionici vina?
Nekidan, kupio sam (copy/paste - backspace dvije riječi, izmjena sklanjanja)
plastičnu sifon bocu u točionici vina.
Minut kasnije, prskao sam se na vrelom asfaltu
i laptao iz nje vodu a nešto još minuta kasnije, uštrcavao sam kod kuće uštrcak.
Uštrcak pijem i sad, da zamaljam zdrav život kojeg vodih popodne.
Kod krematorija danas, školska je i posliješkolska prijateljica ukapala majku.
Ona, visoko čvrsta akoprem podbuhla dok je stajala i primala stotinu kurtoaznih desnih šaka pored rascvjetalog odra,
kada me ugledala,
možda prvo prijateljsko u redu lica,
zaplakala je i grlila.
Malo štogod tako me obezrječuje i oduzima kao ukopi nekih ljudi i
plakanje prijatelja.
Plakanje jedino, za koje ne postoji baš nikakva riječ ili savjet.
Samo bivanje tu.
Ili ni to
Satre nekako sve to hvatam poslije dah kroz žeravicu.
Izašao sam kasnije na omaru i spustio se
niz stube do jedne od posljednjih pumpi
(kad bijah klinjo na ROG poniju, bilo ih je posvuda - dječja meka za ljetnih podneva)
da po glavi izlijem nešto te vode kojom zalijevaju pokojnike.