Gdje je nestao susret hrvatske katoličke mladeži na Širokom Brijegu
Prisjećajući se prošlog stoljeća i početka sedamdesetih, svaki Hrvat, katolik, sa žarom usana rado će ponovno progovoriti o tom „vremenu“.
Ne zbog toga što je možda jugo-nostalgičar, već naprotiv, oporba tom „vremenu“. „Vremenu“ koje je više nalikovalo na nevrijeme u hrvatskom narodu.
To je burno doba u hrvatskoj borbi očuvanja svog identiteta. Nezadovoljstvo Hrvata u bivšoj Jugoslaviji izazvala je snažna centralizacija i unitarizacija. Naš čovjek nije mogao javno progovoriti o svom nacionalnom i vjerskom identitetu. Stoga Hrvat skuplja snagu i javno istupa protiv trenutne ideologije i sustava.
U Hrvatskoj je ta borba započela „masovnim pokretom“ Hrvatskog proljeća. Nacionalnim pokretom koji je zahtijevao veća prava Hrvata u Federaciji, kao i pravo na unutrašnju samoupravu. Brojni mladi intelektualci, građani, studenti i obični radnici na čelu s Maticom Hrvatskom organiziraju, za to vrijeme neobično i strogo kažnjivo, štrajk na Sveučilištu u Zagrebu. Hrvatski nacionalni stav ponovno se probudio.
Slično stanje zbivalo se i u nama dragoj i bliskoj Hercegovini. Naše pitomo i krško područje smatralo se u to doba selom i kraškom provincijom. Provincijom koja nije imala veliki utjecaj u bivšoj državi. Međutim imala je nešto drugo, veće i svetije. Hercegovina se naglo probudila i ponudila nešto neobično i primamljivo za to vrijeme. Naime, glavni pokretači hrvatske borbe za svoje „ja“, fratri organiziraju posebne događaje za Hrvate, tzv. Marijanska hodočašća 1971., kao i veoma posjećena hodočašća katoličke mladeži, posebice na Širokom Brijegu.
I Hercegovina, i fratri su znali da je teško to vrijeme, stoga se i jesu odlučili za ovakav potez, duhovno izgraditi i ojačati mlade i društvo. Jedina i osnovna zamisao je bila povezati mlade vjernike uz crkvu i vjeru, te tako odgojiti zdrave kršćanske, katoličke obitelji koje će biti nositelji Crkve i društva.
Preteča takvog susreta na Brijegu, je bio susret iz 1973. god. kada su se mladi okupljali pred Gospinim likom pred odlazak na studij i u vojsku. Svi su željeli naći utjehu i snagu u liku Blažene Djevice Marije.
Stoga se od 1975. god. svake posljednje subote u srpnju na Brijegu organizira molitveni i duhovni susret za mlade. Međutim sve je ubrzo preraslo u svečanost mladih mnogo širih razmjera. U to vrijeme borbe znalo se na Brijegu okupiti i više tisuća mladih iz svih krajeva Hercegovine, Hrvatske ali i svijeta. Mnogi su dolazili pješice i bosonogi. Krenuvši mimohodom i molitvom mladih s Bakamuše, svi su imali isti cilj, kleknuti pred Gospinim nogama i zatražiti neko bolje vrijeme. Znalo se po cijele dane provesti na Brijegu u hvali i slavi Boga.
Koliko su ova hodočašća značila hrvatskom puku, u prilog nam govori i godina 1990. kada se u prigodi demokratskih promjena neočekivano mnoštvo mladih vjernika okupilo iz različitih hrvatskih krajeva te zajedno s biskupom Pavlom Žanićem i propovjednikom kardinalom Franjom Kuharićem proslavili Boga i zahvalili za slobodnu Hrvatsku. Posebno pismo za taj susret mladim Hrvatima je uputio i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Stoga, s razlogom, mnogi to hodočašće smatraju sustavnim dijelom ondašnjih društvenih promjena.
Također veliku važnost ima i Hodočašće mladeži iz 1993. god. koje je pripremano je u prostorijama širokobriješkog svetišta trodnevnim molitvenim i odgojnim zborovanjem fra Joze Zovke. I kasnije je nastavljena priprema za hodočašće mladeži molitvenim zborovanjem.
To su bila zlatna vremena hrvatske mladeži u Hercegovini kojih se naši očevi i majke nerijetko prisjećaju i s riječima hvale i suzom u oku o njima govore.
I danas kada pogledamo unatrag ipak nas uhvati nostalgija, ali ne ona jugo-nostalgija, već ona ljepša i bolja, da se ponovno na Brijeg slije mnoštvo mladih, da ponovno u smijehu, igri i molitvi proslavimo Boga.
Sada nam je samo ostala srpanjska subota i tek po koja stotina mladih znatiželjnika koji očekuju staro Hodočašće. Svi pitaju: Kako vratiti stari sjaj našem Hodočašću na Brijegu? Zar nemamo dostojanstvo i potrebu da ponovno podignemo hrvatske barjake, da ponovno ugledamo Bakamušu prepunu autobusa mladih iz svih krajeva svijeta. Da podarimo našim mladima ljepotu življenja dalje od ulice, od poroka, da im pokažemo kako ima ipak ima nešto vrjednije.
Evo, barem sada kada napokon imamo slobodu možemo i moramo osvijetliti svoje obraze.
Međutim, kao da se svi nečega boje. U vremenu okrutnog režima svima je bila želja podignuti hrvatski barjak i pokazati tko si i što si, pokazati tko je tvoj put i u koga se uzdaš. Ali sada, zar nas je sramota ponositi se svojim i imenom Onoga koji nas je sve stvorio. Zar je nekog stid ponovno vidjeti mlade na Gospinu Brijegu?
Napomene radi, ni ovogodišnje Hodočašće neće iskusiti razmjere svečanosti koje je imalo nekada. Ali eto, ipak ima još mladih znatiželjnika, framaša, koji žele na poseban način proslaviti Boga.
ABCportal.info (Ivan KRALJEVIĆ)
Post je objavljen 23.07.2009. u 13:11 sati.