Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hrizip

Marketing

Skolstvo i Politika

Sustavna razgradnja ugleda nastavničkog kadra, a time i ugleda njihovog proizvoda (proizvod su učenici i studenti).

Propaganda usmjerena protiv nastavnika danas se potkrala u svaku pa i najsitniju poru društva, i naravno, stoga je vlada odlučila "kresati" proračun upravo na onim mjestima u proračunu na kojima vlada ima "blagoslov" od fundamentalno neukog naroda. Fundamentalno nepoznavanje onog o čemu se govori, ali ukrašeno tipičnim bezobrazlukom, očitava se u vrlo slobodnoj procjeni radnog vremena nastavnika kakvo prevladava u javnom mnijenju; u stvarnosti radno vrijeme nastavnika iznosi minimalno 8h, a nekad i 10h (ukoliko naprimjer roditelji ne dođu na vrijeme po svoju nejačad). Kada na to pribrojimo razne "pripreme po HNOS-u" dobiva se dodatnih 2h rada kod kuće, dodamo li povrh toga popravne ispite ili pak rad u cjelodnevnom boravku, ispada da savjesniji učitelji rade i po 14h dnevno -- za upravo sramotnu plaću. Nastavnici navodno ne rade ništa 4 mjeseca u godini, no zbog sjednica i permanentnog usavršavanja nastavnici moraju biti na raspolaganju školi svo vrijeme pa stoga kao i svi ostali imaju točno 21 dan god. odmora.

O monumentalnoj stupenduoznosti tipične izjave (preuzete s foruma); "pa jel itko brani nekome da ide u privatne škole itd itd? na koncu konca zašto je postao prosvjetar, zašto nije postao broker? to su osobni izbori, " reći ću iduće:

1) Privatne škole su hermetički zatvorene za one nastavnike koji nemaju političku vezu koja je potrebna za zaposlenje u istoj.
2) Glede brokera -- kako bi bilo lijepo da država odluči svim brokerima ograničiti plaću na recimo 4000kn -- jasno brokeri imaju moćan lobij koji plaća izbornu kampanju onoj stranci koja najbolje zastupa njihove pohlepne interese pa se to NIKAD neće dogoditi, kad se kreše -- kreše se po sirotinji koja se ili ne zna buniti ili se pak neće buniti.

Evo jedan divan protu-argument; ako je tako lijepo u školstvu kako se priča (dakle radi se ne više od 6h dnevno, a 4mjeseca godisnje nastavnik je na moru) -- zasto uopce itko odabire neku drugu profesiju?

Vladajuća kasta već godinama traži načina da nekome uzme novac (kako bi veće svote išle kroz one kanale kroz koje oni (vladajući) mogu strpat proviziju u svoje privatne novčanike). Teško je efikasno krasti u državi koja ništa ne proizvodi jer jednostavno rečeno; nemaš odakle krasti. Jasno, mi kao država ne proizvodimo ništa jer je kriminalna organizacija 91-ve provela masovnu pljačku pod naslovom privatizacija i pretvorba.
Kada već gledaju kome će uzeti novac, gledaju da ga uzmu onima koji će se ili (naj)manje buniti (pogledajmo koliko je žena u prosvjeti, a koliko muškaraca) ili će uzeti onima koji nemaju moći da se bune -- policija i vojska će uskoro smirivati nerede koji predstoje stoga njima ne možemo oteti, ekonomaši su u istom lobiju tj. oni zapravo i jesu ti koji su na vlasti -- pa kome onda uzeti novac, a da se ne izgube izbori?
Jasno, idemo uzimati novac prosvjetarima, na kraju krajeva to su sve (tobož) neuke žene koje niti ne zaslužuju više od 4 "iljadarke", tja. neka ih muževi financiraju dok one "čuvaju djecu".
Upravo iz tog razloga, što u našem patrijarhalnom društvu muškarac donosi medvjeda u pečinu -- niti jedan pametan muškarac ne ide u prosvjetu. Rad u prosvjeti je jednosmjerna karta u kontinuirano podsmjehivanje i omalovažavanje, propale veze, klimav brak i nezadovoljnu djecu (jer im ništa ne možeš priuštiti).

Dakle -- ono što je maksimalno sramotno jest da se s namjerom, svrhom i razlogom pljuje po nastavnicima kako bi se u masi (javnom mnijenju) iznudilo svojevrsno odobravanje plana da se upravo nastavnicima smanje plaće. Seljaci se nisu bunili kad se nastavnici snižavala plaća, no tražili su podršku istih kad su se borili za svoja prava.
Dok djeca političara kupuju diplome FPZa i EFZGa te tako nastavljaju "dobro djelo" u maniri svojih roditelja, siroti mulci koji zapnu na prosvjetarskim studijima -- su jednostavno krivo odabrali struku.

Kad smo kod te teme, meni su prije podosta godina (na uvodnim predavanjima) obećavali da će kroz koju godinu svi nastavnici primati plaću od 1000 eura, da će imati mogućnost napredovanja, znanstvenog rada itd itd.
Jasno, potrebno je izravno lagati ljudima kako bi barem neki od njih ipak odlučili postati nastavnici, naime, kad bi svi bili svjesni istine -- tko bi predavao budućim robovima vladajuće kaste?
Dakle, na temelju informacija koje sam imao kad sam upisivao studij, taj je studij bio isplativ i sukladan mojim (uvjetno rečeno) talentima. Danas pak ispada da sam si upropastio život. Nisam ja učinio glupost što sam studirao, ja sam odabrao sasvim legitimno zanimanje koje je u svim državama (osim naše) i cijenjeno i dobro plaćeno -- mene i moje kolege je vladajuća kasta odabrala kao žrtveno janje kako bi domadar (kojeg su paraziti u tom trenu već bili ostavili na samrti) oživio -- a sve to kako bi se moglo krasti kroz još jedan vladajući mandat.
Cijela lažna priča koju poput pokvarene gramofonske ploče "verglaju" naši vladari plasirana je kako bi se od puka dobila željena reakcija; željena reakcija je dakako slaganje s time da će se upravo nastavnicima uzeti novac kako bi jedine grane ekonomije koje još kako-tako funkcioniraju nekako došle do oporavka. Te grane su dakako prodaja, prekupništvo, građevinske malverzacije i igranje s tuđim novcem na razini managera, brokera i inih. Kad će nastavnici konačno "staviti ključ u bravu" škole i pokazati državi što se događa kad radnom narodu djeca ostanu kod kuće -- i to nezbrinuta, pa kad posljedično tome pola radnika ostane kod kuće s svojom djecom.
Kao što je rekla profesorica jedne srednje škole za emisiju "Index"; ona prihvaća da će teško živjeti no to su ipak djeca, a za djecu se treba žrtvovati.
Recite mi, pošto se za djecu treba žrtvovati, da li ja mogu dovesti SVOJU djecu u dućan pa da mi date malo "vaše" robe pa da se tako i vi malo žrtvujete za tuđu (tj. u tom slučaju moju) djecu? To ne bi išlo, zar ne?

Mnogi izjednačavaju profesore s nesposobnim ljudima koji u tom poslu rade samo stoga što nisu imali muda riskirati i naći "pravi" posao.. Kao prvo ja osobito ne vjerujem u instituciju grijeha predaka, po principu da ja moram ispaštati što moji nisu krali kad je za to bilo vrijeme. Kao drugo, tko je Vas naučio pisati? Oni isti nesposobni profesori. Kako dakle pomiriti u takvim argumentima dvije krajnosti; potrebu da te netko učini pismenim (koliko je to već moguće) i istovremeno omalovažavanje edukatora?
Po tom planu, profesori ne zaslužuju živjeti (a to je i radni plan trenutne vlade) no, s druge strane svi bi htjeli da u državnim školama ostanu kvalitetni ljudi, ali od jedne posebne sorte -- svi sanjaju o nekim stručnim predavačima koji su istovremeno NESPOSOBNI RADITI NEGDJE DRUGDJE.
Već sada u prosvjeti ostaju samo oni koji nisu mogli naći posao nigdje drugdje; za 10 godina, zahvaljujući politici trenutne vlade, u razredima kao prvo neće biti djece, a kao drugo -- predavat će im nesposobni ljudi. Tu će slučajno (ili pak ne?) "isplivati" privatne škole -- koje će si moći priuštiti samo bogati.
Država se ne usuđuje priznati studentima humanističkih znanosti da oni ovoj državi nisu potrebni, tj. da za njih nema i neće biti radnih mjesta. Studenti tehničkih znanosti imaju kraći i efikasniji program usmjeren na praktični rad za razliku od većine humanističkih znanosti. No takvo (strukovno) znanje ne donosi nužno i sposobnost obnašanja dužnosti građana.
Dužnost građana je upravljati državom, utjecati na okolinu, miijenjati stvari svojim glasom. Kako bi se to moglo, potrebno je vrlo široko obrazovanje. Onaj tko ga nema (opće obrazovanje), ne može postupiti drugačije nego govoriti protiv istoga. Stručno znanje danas je lakše steći preko Interneta (dapače tako stečeno znanje bit će i modernije i bolje prezentirano), dok je strukturirano opće obrazovanje cjeloživotni projekt koji tek započinje momentom izlaska s fakulteta.

Uvijek se perpetuira manje više identična situacija; slabo obrazovan pripadnik povlašetene kaste postaje gazdom nekom tko je više obrazovan ali je na svoju žalost ujedno i siromak (i to mu dodatno svakodnevno nabija na nos; npr. govori mu se da je "đaba" tratio vrijeme na studiranje). Uzima se od onih koji nemaju moć oduprijeti se otimačini i daje se onima koji zakone donose, dakle određenim lobijima. Nikada se neće otimati novac managerima s kupljenim diplomama EFZG-a, građevinskim bravuroznim pustolovima bez diplome, lokalnim šerifima ala Kerum nego će se uzeti prosvjeti i zdravstvu jer su obje kategorije sapete pod čizmom nametnute im moralne obaveze; netko ima moralnu obavezu prema pacijentima .. netko prema djeci, svak po svojem usudu. Ljudi su danas polako počeli primjećivati da nešto ne valja s studentima glede njihova znanja po završetku fakulteta, a ugled studenata su narušili upravo ovi krasni likovi koji kupuju diplome prometnih znanosti i ekonomije. Dakle, nije li to prekrasna ironija; da će neinteligentni sin poslovnjaka bahato kupiti diplomu (ali vidi vraga ne i znanje koje ide uz istu), potom će se osramotiti na poslu, a radi njega će poslodavac pomisliti da su apsolutno SVI studenti takvi -- neobrazovani.

Jasno da ima problema s visokoškolskim sustavom i da ima "studenata" koji ne bi znali konzerve u Billi složiti, no postoje i oni studenti koji su godinama sjedili u predavaonicama nisu od te sorte. Izrazito je uvredljivo da su svi ti ljudski poluproizvodi koji su pokupovali diplome uspjeli uništiti vrijednost pošteno stečenih diploma.
U krug "više vrijednih" diploma spadaju diplome ekonomije i prometa? Ma da? Upravo ove oko kojih se vrti afera INDEX? je li su te diplome kvalitetne?
Zašto se ne može kupiti diploma MEF-a? jer bi prvi dan na poslu svi shvatili da ne znaš kamo gurnuti toplomjer. Zašto se djeci poduzetnika prodaju upravo diplome ekonomije i prometa?
Naš visokoškolski sustav kao takav stvara kadar koji nije u skladu s potražnjom na tržištu rada (istini za volju na tržištu rada trebamo samo turističke radnike i šljakere).
No zamislimo da Sanader kaže u javnosti

"mhm...tja gledajte, mi smo previše pokrali ovu državu i sad netko treba spasiti stvar, ja i moja obitelj ne planiramo zasukati rukave nego ćete to učiniti vi, vidite mi ne trebamo intelektualce koji će kritizirati našu vladavinu, nego trebamo robovsku radnu snagu, e sad, povodom toga mi više ne želimo plaćati studentima studiranje jer ih ne trebamo, ono što mi trebamo jesu šljakeri da rade umjesto nas...eto, to je to, hvala, glasajte za nas!!"
Ne paše vam ideja da se studenti mogu lakše i brže prilagoditi bilo kojem poslu? Treba konkurenciju sabiti propagandim krilaticama? Kao što rekoh, znanje ljudima ne možeš oduzeti, jedino što možeš je u bijesu lupati šakicama o stol i liti suze jer su obrazovani ljudi (ipak) u boljoj poziciji od uvoznih poslušnih glasača koje si je HDZ kupio i postavio da vladaju. Predrasude koje ljudi gaje prema školovanim ljudima samo su obrambeni mehanizam koji im govori
"ma nije problem što nisi godine potrošio s nosom u knjigama, ne treba ti to, u nas je tako i tako više bitno KOGA znaš nego ŠTO znaš"
.
To je ta sustavna degradacija intelektuale na kojoj vladajuća garnitura radi decenijama.

Što je s svima onima koji nemaju luksuz arijadnine niti da pomoću iste pobjegnu s kolosjeka za kojeg su se pripremali preko 20 godina?
Ruiniranje školskog sustava služi specifičnoj svrsi da ljudi kao što sam ja (i moje kolege) shvate da im nema druge nego se "primiti lopate" bez obzira na njihovo obrazovanje, a s druge strane u to isto vrijeme djeca povlaštenih su na temelju kupljene diplome trajno i apsolutno oslobođeni te iste "lopate". Nisam uložio u vlastito obrazovanje ovoliki niz godina i novaca (svojih, isključivo svojih) da bi mi neki dotepeni sin eminentnog poduzetnika rekao "haha -- tko ti kriv". -- To što je država bačena na koljena radi sustavne pljačke, pa stoga (radi nepostojeće proizvodnje) nema potrebe za školovanim ljudima nego postoji isključivo potreba za nisko plaćenom robovskom radnom snagom, nije problem kojeg ja i moje kolege moramo iznjet na svojoj kičmi. Prekupnici, manageri i političari su ti koji su zakuhali ovo stanje pa nek oni ponesu teret stanja na SVOJOJ kičmi i kičmi svoje djece. Povodom masovne migracije kvalitetnih ljudi iz školstva, djeca trpe loše nastavnike. Jasno da je školski sustav u sramotnoj poziciji ali to je posljedica odnosa društva u cjelini ka cijeloj struci. Tijekom godina u struci će ostati samo oni koji nisu sposobni pobjeći iz nje, kakvo će onda biti školovanje budućih generacija? No, vladajućem sloju odgovara imati neobrazovane ljude koji će se primiti onih poslova koji "smrde". Trenutno nastavnici dobivaju manju plaću, a drugi sektori time navodno bivaju spašeni, no jednom kad VAŠA djeca dođu na red za školovanje, predavat će im frustrirani nastavnici i stoga VAŠA djeca neće dobiti kvalitetno školovanje. Ukoliko ne planirate dići 2 kredita kako bi Vam djeca išla na VERN ispada da ste Vi ti koji gube, Vaša djeca gube, društvo u cjelini gubi - a sve radi toga da *DANAS* (nekima) bude malo bolje. Velika opasnost leži u sustavu koji ne pruža jednako obrazovanje svima, naime, robove su kroz povijest namjerno držali nepismenima. Tko nema znanje, nema nade da će ikada biti sam svoj gospodar, već će mu gospodari biti fundamentalno primitivni agroseksualci kao Kerum koji su svoj uspjeh bazirali na uspješnoj slizanosti s vladajućim slojem, pa su (za razliku od mene i tebe) kupovali nekretnine po jednu kunu. Uloga intelektualaca jest ta da oni kormilare društvom tj. oni su svojevrsna kontra bogataškom sloju. Nekoć su radi svoje uloge isti bili ravnomjerno raspoređeni po zatvorima jer ih se vlast bojala, no, danas je image intelektualaca toliko degradiran da isti više ne moraju ići u zatvore. Nitko ih ne doživljava, a tamo neki Kerum postaje uzor mladeži samo zato jer je vrlo spretan u iskorištavanju radnika, iznalaženju rupa u sustavu i slizavanju s političkim vrhom. Nije ni čudo da se danas mladež ponaša tako kako se već ponaša, kad se svi DIVE antikulturološkom novovjekom fenomenu kao što je Kerum. Sramota. Kerum kupuje savjest davanjem priloga, to je lažna moralnost i lažna etičnost jer on zauzvrat za svoje dobra djela dobiva oprost za neke od svojih grijeha. Kada spominjem Keruma, on mi služi čisto kao primjer kakav čovjek je novovjeki "rvacki" idealni čovjek; dakle neškolovan, korumpiran, primitivan i ugužen u političke, prekupničke i građevinske mini-mafije. Naravno da nitko ne želi studirati nešto teško, nego svi žele biti Kerumi. Dok je Kerum kupovao jahtu, radnici mu nisu dobivali plaću. Srušila se i pokoja zgrada u Zagrebu (Zagreb je grad VRLO omražen svima splićama, a opet svi od reda su tu) -- pa nikome ništa. Ipak to je Zagreb, a svi fantaziraju da svi novci idu u Zagreb, a zapravo je istina da mi imamo najviše namete za našu "privilegiju" života u Bandić-Gradu. Interesantno je za primjetiti da vladajuća garnitura od ZGB poreza šalje veliki dio novaca u male ruralne sredine kako bi kupila glasove. Radi "igranja" s količinom zastupnika po izbornoj jedinici ispada da jedan kupljeni ruralni glas (kad ga se prevede u broj zastupničkih mandata) vrijedi preko 70 ZGB glasova, što se financira novcem iz Zagreba.
Zapalimo svijeću na oltaru Kerumovoj veličini i pomolimo se da što prije i mi dođemo u poziciju da nešto ukrademo kao i svaki pametni Hrvat

Pogledajmo sada vrlo čest argument koji kaže:
"U Hrvatskoj nema djece pa nastavnici ne smiju očekivati velike plaće"

TKO je za to kriv? seoba roda? slabiji urod kupusa?
Sanader i ostali moćnici toliko su osiromašili vlastiti narod da si ljudi ne mogu priuštiti imati djece.
Citat s foruma;
"ako su takva stajališta još ljudi na fakultetu, onda nemamo o čemu raspravljati, ja vam govorim ono što bi vam rekao praktički svaki poslodavac u Hrvatskoj, vidjeti ćete to nadam se kroz naredno vrijeme kad pripremamo i glas s druge strane"

Tko ste to VI? O vi moćni poduzetnici, krojači sudbina?
Gdje piše da je moja svrha u životu raditi za vas? Tko je VAS učinio nadređenima svima nižim vrstama? (Tuđman, 1991. vjerojatno)
Što misliš, poslodavče, kakav će ti kadar dolaziti na razgovor za posao ako "prođe" planirana totalna destrukcija školstva? Zapamti da u svakoj firmi mora postojati netko tko će obaviti sav posao, sve te rodice i netjaci nisu ospopsobljeni da rade, tko će onda firmi zaraditi novac? U tu nišu unutar te hijerarhije upadaju mladi intelektualci, koji sebe spašavaju tako da spase bogate od njihove gluposti. U Hrvatskoj ipak netko mora i raditi.

Kao što rekoh, a naglasit ću ponovo, podrazumijeva se da student FFZG-a izlazi s fakulteta nesposoban raditi na nekom poslu koji je po definiciji izvan njegove struke (što je logično za očekivati) no spreman je (voljan) prilagoditi se bilo kojem zanimanju. S druge strane studenti FER-a izlazi s fakulteta nesposobni projektirati naprimjer device drivere -- no što ako ih upravo to čeka na njihovom budućem poslu? Onda će lijepo, baš kao i studenti FFZG-a, otići na internet i o tome nešto naučiti.
Da li je itko primjetio fenomen Interneta (van domene dopisivanje s muškarcima u sredovječnoj krizi via Iskrice) ? Svaka osoba može (a u današnje doba i mora, upravo radi pojave Interneta) biti u stanju izučiti se za novi posao (a svaki novi posao ima svoje specifičnosti), ista stvar vrijedi i za studente FER-a, građevine i FFZG-a.
Svi mi (to je daans datost modernog društva) moramo tek početi učiti za konkretan posao jednom kad izađemo s fakulteta, Nemojmo u eri Wiley-a, Sams-a i Lynde.com ismijaviti studije.
Naglašavam još jednom da nitko od nas nema iluziju da ćemo u ovom modernom dobu po dovršetku studija promptno naći zaposlenje te ujedno znati kako taj posao efikasno odraditi. Takova se škola još nije rodila. Danas je razredno satni sustav samo jedna vrsta skinner box-a koji tjera sudionike na rad u ono razvojno doba kad ih hormoni tjeraju na nešto drugo, tj. SVE drugo samo rad ne.
Kad jednom prevalimo onaj dio života u kojem nama vladaju hormoni, najednom postaje moguće postati odgovornim za vlastito obrazovanje. Naša generacija ne može i neće cijeli život provesti na istom radnom mjestu (kao što su to mogli naši roditelji), oznaka naše generacije je konstantno preškolovanje i adaptiranje situaciji na tržištu rada. U tom kontekstu, zašto smatrati da su ljudi općeg obrazovanja manje sposobni za naučiti nove stvari od nekog s tehničkog fakulteta?
Obje sorte fakulteta zapravo beznadežno kaskaju za realnim svijetom, polaznici obje sorte fakulteta nisu (a i ne moraju biti) spremni raditi neki konkretan posao istoga trenutka kada izađu s fakultetskih prostorija. Apriori se uzima da ćeš nadograditi svoje znanje (ne jednom nego više puta u odraslom životu) kako bi iskoristio stanje koje vlada na tržištu rada u tom trenutku u vremenu.
I bez toga smo u dovoljno problema (pritom mislim na činjenicu da već godinama nitko ne želi raditi kao nastavnik, pa ministarstvo mora zapošljavati praktički bilo koga na ta radna mjesta čime se srozava kvaliteta nastave).
SVI fakulteti pate od identičnog problema, tojest - fakulteti ne stvaraju kadar od kojeg poslodavac može očekivati trenutnu dobit. S obzirom na proliferaciju obima tj. volumena znanja potrebnih za različite ljudske djelatnosti, ne postoji više realna osnova po kojoj bi ikoji fakultet mogao izučavati ljude za specifična zanimanja (previše je specifičnih zanimanja). Cilj većine fakulteta je naučiti ljude kako da uče, kako bi se mogli tijekom svog života PREŠKOLOVATI i to VIŠE PUTA.
Dakle, gdje je razlika između fakulteta? Povodom toga, imamo i odgovor zašto opada interes studenata za određene studije - jer su NEISPLATIVI. Istraživanja su pokazala da je navjeći pad interesa upravo za NASTAVNIČKE studije! Kada se fakultetski mastodonti osuvremene -- možda se studenti vrate. Način na koji današnji fakulteti rade (ne samo kod nas, nego i vani) postao je poradi Interneta (između ostalog i p2p piratije) potpuno redundantan. Neki teoretičari čak tvrde da će do 2020. vrijeme totalno pregaziti sve fakultete koji se neće na vrijeme reorganizirati.

No, trebali bismo odvojiti dva argumenta; dakle prvi koji kaže da fakulteti ne obnašaju svoju ulogu (što je istina, jer se uloga redefinirala) te drugi koji kaže da stoga studenti (jer ništa ne vrijede) ne bi smjeli ni pisnuti jer ionako zalud troše novac poreznih obveznika. Šteta koja bi mogla nastati rezerviranjem kvalitetnog obrazovanja za povlaštenu manjinu nesaglediva je. Zašto se od nas očekuje da mirno stojimo po strani i šutimo dok se mikroregionalna situacija (kao preslika makroregionalne, tj. svjetske) sve više polarizira u 2 suprotstavljene strane;
1) robovsku radnu snagu čije vrijeme ne vrijedi mnogo
2) robovlasnike koji se tom situacijom okoriste
Postavlja se pitanje, ukoliko bogataši mogu tako elegantno iskorištavati siromašne (jer ovi nemaju nikakve alternative), da li je onda siromašan dio naroda NAMJERNO doveden u potlačenu poziciju KAKO BI morali prihvatiti suludo loše uvjete rada?
O takvom socijalnom inženjeringu po američkom modelu ovdje govorim i pokušavam Vas upozoriti na to da vladajućoj kasti ODGOVARA narod koji je uplašen, neobrazovan, stjeran u kut lihvarskim kamatama, te u strahu od tamo neke "krize" (koju su orkestrirali stranački spin doktori kako bi destabilizirali radnička prava) -- jer je nad takvim narodom lakše vladati i živjeti od njihovog rada. Moje OSNOVNO ljudsko pravo jest da (ukoliko to i želim i to mogu) se mogu školovati i tako izbjeći "lopatu". To što je RVACKA u banani nije moj problem, nisam je JA opkrao. Ja ću uzeti svoje obrazovanje i otići, pa neka se oni koji su propast prouzrokovali bave posljedicama svojih djela.

Politika koja kaže ..
"u rvackoj su neki više jednaki od drugih"

koju J. Kosor tako poslušno (po direktivi) provodi jednom konačno mora prestati. Dosta nam je protu-ustavnih odluka vladajuće manjine (sjetimo se prava branitelja i povratnika da se automatski upisuju na fakultete, kao jedne od divnih bravura gorenavedene) koje povlađuju jednom dijelu naroda o trošku drugog dijela naroda. Dakle, kad jednom lopovi JAVNO priznaju da je upravo radi njih situacija tako loša pa stoga mole svu djecu da ne idu studirati neku tamo beskorisnu filozofiju već da odu studirati nešto što ih priprema za buduće za njih rezervirane "prljave" poslove, dok će u to isto vrijeme njihova djeca (djeca lopova) pohađati VERN, e onda možemo POČETI pričati o tome što bi studenti trebali studirati.

Citat s foruma:
"treba bit sposoban
ako nisi sposoban onda idi budi radnik nekom tko je."

Ako ste svi vi mladi ljudi toliko indolentni, neinformirani, naivni i nezainteresirani za politička zbivanja (dapače PROTIV ste onih koji jesu zainteresirani) -- onda nam zaista nema spasa ni nade.
Problem je u tome što je sustav konstruiran tako da se povlađuje jednima, nauštrb drugih; nisu svi rođeni u obitelji s oba roditelja, a kamoli s oba radna i dobro situirana roditelja. Neki započinju radnu karijeru s milionom kuna roditeljske pomoći da otvore svoj posao, neki pak počinju život s otplatom kredita za dug svojih roditelja. Naivno je i do određene mjere upravo BEZOBRAZNO paušalno reći
"tko je tebi kriv što tvoj otac i ti niste zaradili kada je trebalo"

ili pak reči da su nečiji tuđi roditelji
"riskirali i odlucili biti malo drugaciji od svih"

kao da je za uspjeh dovoljno samo odlučiti biti malo drugačiji i riskirati.
Dok netko nasljeđuje već uhodan obiteljski posao (a studirao je sasvim slučajno upravo za onu struku koja mu je potrebna da postane mladi direktor) i dok isti noću ima mokre snove o tome kako diplome njegovih budućih zaposlenika ništa ne vrijede (kako bi mogao, po uzoru na Keruma, davati svojim uposlenicima minimum minimuma) -- netko drugi otplaćuje obiteljski kredit.
Ja sam svjestan da je jednom određenom sloju ljudi u interesu;
a) da se obezvrijede sve diplome
b) da se ljude učini uplašenima i očajnima
KAKO BI radnici PRISTALI NA MALE PLAĆE
Dragi moji, idemo svi zajedno na testiranje znanja, umijeća i radne navike, nakon toga nećemo morati debatirati da li određena diploma vrijedi ili ne, ali pomirite se s time da ćete možda morati svoje povlaštene (obiteljske) pozicije prepustiti onima koji ih i zaslužuju.

10 kolača

Naime o čemu se radi; u zdjeli koja se ironično zove "zemlja znanja" ostalo je još samo 10 kolača nakon što se vladajuća kasta dobrano najela. Jednakiji od jednakih "zaslužuju" od toga broja kolača najmanje 9 komada jer su se rodili pametni (pa su tako u zamjenu za određene povlastice 91-ve glasali za ZNA SE koga, tj. glasali su za promjene), što znači da netko drugi mora dobit taj bijedan 1 komad i biti sretan s količinom koju je dobio. Pošto svi tako i tako pljuju po nastavnicima, onda će nastavnici biti ti koji će dobiti taj 1 komad.
Cijela vladajuća garnitura (kojom iz pozadine vladaju Todorići, Kerumi i njihovi pomoćnici -- korumpirani suci koji se brinu za to da se dogode zastare na gospodarske zločine koje su njihovi puppet master-i počinili) funkcionira na istom načelu; centralna filozofija čitave naše političke manjine jest ta da u našoj zemlji postoje više vrijedni i manje vrijedni ljudi. Naše je društvo zapravo temeljno shizofreno, u najmanju poru nam se uvukla ideja da su siromašni SAMI krivi za svoju sudbinu jer je tržište demokratski otvoreno (a ništa nije dalje od istine -- Jedeš govna, i ti i tvoji kolege! Slobodno to napiši. Ako je nešto mimo propisa, obratite se sudu. Ajde šuti, majmune glupi!', rekao je Kerum na upit zašto je posao vrijedan šest milijuna kuna povjerio prijatelju.), a sirotinja jednostavno nije sposobna nego su to obične komunjare naučene sisati javnu sisu.
Tako smo se psihički podijelili u 2 kaste, oni koji sjede u hladovini jer su pametni pa su eto posljedično tome i uspjeli, i one koji dane provode radeći te su stoga (očigledno) manje sposobni.

Godinama se ispreda priča da je tobože moguće uspjeti preko noći -- dakako ukoliko si voljan riskirati, na taj se način opravdavaju sve one tvornice kupljene za jednu kunu i drugi bezočan kriminal. Svatko tko nije imao posebne veze, kvalitetne informacije i privilegije zna da je praktički nemoguće uspjeti upravo radi onih koji su imali posebne veze, informacije i privilegije. Vidite, ako informacija koja će se firma prodavati za 1kn ne može doći bilo kome u ruke, onda tržište nije demokratski otvoreno.
Prava istina je da je isključivo lov u mutnom jedini način kojim je moguće dokopati se bogatstva. Rvati se danas ponose svojom sposobnosti da strpaju neku pinku u plavu kuverticu. Tome konceptu svi se dive, nitko nije lud studirati x godina na nekom teškom studiju i potom godinama ne dobiti posao, svima je stoga san snova doći na poziciju s koje će moći efikasno opstruirati poslovne procese ukoliko mu se u kuverti prethodno ne isporuči kakva mitarina kako bi opstrukcija prestala. Umjesto da se takve izvlači na cestu i vješa za primjer ostalima, svi žele biti poput njih.
Zato se neki od Vas pjene na ustima i nemoćno udaraju šakicama o stol dok im suze padaju na potpisanu sliku Vašeg budućeg gradonačelnika (Keruma), ponavljajući u kerumističkom transu da nama djeci komunističkih roditelja diplome ništa ne vrijede (čitaj; kao feudalac, Vi jednostavno ne planirate svojim radnicima dodatno plaćati to što oni imaju diplomu).
Nije tu sporno pitanje da li diplome nužno znače da oni koji ih posjeduju vrijede nego je isključivo bitno to da on kao kvalitetan poslodavac kerumovske poslovne škole na novo-rvacki način uopće ne planira svoje ljude pošteno platiti.
Tako se "pametni" i "sposobni" kod nas obogaćuju. Ako se ne obogaćuju korupcijom, onda se obogaćuju eksploatacijom.
Ta i takva racionalizacija situacije zahtijeva određene preduvjete; cjeloživotni odgoj u anti-kulturnoj i amoralnoj sredini te uz to i određeni manjak prirođene inteligencije (što se, poput obiteljskog posla, isto nasljeđuje). Začudno je to kako se naši primitivci PONOSE iskorištavanjem radnika pod krilaticom "sami su si krivi što se daju".

Kao i u ratu, neprijateljsku stranu prvo valja DEHUMANIZIRATI kako bi se steklo moralno pravo ubijati ih. Tako naši novopečeni kapitalisti noću sanjaju mokre snove u kojima smo svi mi ostali ljudi -- jednostavno manje pametni, manje vrijedni i manje sposobni pa stoga pravo i zaslužujemo robovati onima koji su znali prodati dušu i domovinu za osobnu korist onda kada je to trebalo i kada je to bilo moguće.

Mi studenti 5 godina smo od jutra do mraka sjedili po raznim predavanjima i gubili vrijeme dok je arhetipski pametni rvat, Zlatni Mladež sjedio na rivi i sjetno promatrao Kerumovu jahtu i tu smo se, da oprostite -- mi studenti grdo zajebali. Pošto smo mi studenti odabrali biti tako indolentni i ljeni (te smo vrijeme provodili nad knjigom i filozofirali) Zlatni Mladež je teškom mukom trošio očev novac u noćnom životu, stoga nije nimalo čudno da je on sada (6 godina kasnije) dobro situiran, a mi studenti na burzi gdje nam nude poslove skladištara i građevinaca..

Dok mi nastavnici odrađujemo ovo što smo sirotim poštenim feudalcima oteli od usta svojim indolentnim štrajkom -- Zlatni Mladež će (na temelju vlastitog rada) lijepo biti na plaži, impresionirati kruha gladne curice ključevima od tatinog mercedesa. Oh kako smo mi studenti glupi. Dodao bih, glupi što to trpimo.





Zlatni Mladež


Na obostrano nezadovoljstvo, bogatstva se u našoj zemlji nisu dočepali oni najsposobniji nego oni najnemoralniji. Tuđman je unajmio barbare iz kamenjara kako bi došao do svojih ciljeva, no kao što su Angli i Saksonci pokorili Britance tako su i barbari pokorili nas.
Tako je naš Zlatni Mladež, čisto na temelju genetski urođene sposobnosti odabrao roditi se upravo u onoj obitelj koja nosi uspješan posao, imao je čak i sposobnost odabrati upravo ekonomski studij, a ne neki drugi (jer je očito odlučio sam stvoriti nešto novo, a ne nastaviti putem kojeg su utrli roditelji) i time je dokazao svoju neviđenu, usudio bih se reći -- gotovo arijevsku sposobnost.
Ironiju na stranu, sve što je Zlatni morao napraviti jest NE DROGIRATI SE, i voila! uspio je u životu!
Mi prosvjetari -- koji smo vrsta ljudi koji su jednostavno PREGLUPI obogatiti se, trebali bismo nositi na rukavu žuti simbol školskog ravnala da svi znaju s kime imaju posla, kako bi nas tjerali da sjedimo u pozadini autobusa, da ne smrdimo jer nemamo novaca za novu odjeću.
I tako, dok Zlatni Mladež navečer sjedi prisno zagrljen s roditeljima uz oderano kožno izdanje Kerumov-og "Mein Kerum-a" otac ga uz upozorajavuće coktanje uči o rvackom proljeću te se sjetno prisjeća kako je pod režimom socijalizma (nemojmo doduše miješati komunizam i socijalizam) on bio onemogućen "dati krila" svojim sposobnostima te talentima jer je iskazivanje istih u to doba bilo ujedno i nemoralno i nezakonito. U tom svijetu mašte u kojem Mladež živi s ostalom elitom, Mladež je izgradio mnoge psihičke mehanizme obrane koji mu pomažu da noću mirno prospava kroz pijani mamurluk kako ne bi bio anksiozan oko toga kako će i opet ocu morati objašnjavati zašto se u uredu pojavio tek poslije ručka.
Zlatni Mladež se jednostavno bori za održavanje svoje pozicije, a mi se borimo za poboljšanje svoje. Država se raspada, nema dovoljno resursa da bi svi preživjeli, dakle netko će morati pasti da bi netko drugi preživio. Zlatni Mladež se zalaže za to da on preživi, a mi padnemo. Mi se pak zalažemo za jednostavan koncept, obrazujte nas i platite nam naš vrlo kvalitetan rad. Novac je kao voda, uvijek nađe svoga puta, kad kapitalizam u našoj domovini jednom izađe iz prednajmještene Kerum faze u kojoj se sav novac predorkestrirano sljeva rodijacima, bit će bitno samo koliko profita firmi svojim znanjem netko može donjeti.




Što je uopće politika?

Ideal današnje demokratije je „politička“ scena na kojoj se svi savršeno slažu: takozvana „sretna“ država u kojoj se svi „političari“ i sve „političke“ stranke zalažu za isti „sistem vrijednosti“ (evropski, demokratski, humanistički...)... U takvim okolnostima, potpuno je svejedno za koga će građani glasati. Stoga oni i ne glasaju. Kako kažu novinski izvještaji, na predstojećim izborima za Evropski parlament najmanje 66 odsto građana neće glasati. Logična posljedica konsenzualne logike je ukidanje institucije izbora i uvođenje prakse usvajanja odluka aklamacijom.

U takvom sistemu, pojedinac i njegov „sveti“ glas sve je manje važan. Kao što smo imali priliku vidjeti, kada se desi da građani pogrešno glasaju, kada pomisle kako izbori znače slobodno izražavanje njihove volje, a ne potvrđivanje poruka koje su im uputili političari, kao prilikom francuskom odbijanja Evropskog ustava, glasači se šalju na popravni – pruža im se prilika da ponovo glasaju, ovoga puta ispravno. Zašto bi građanin, onda, svoj glas smatrao politički vrijednim? Zašto ga ne bi prodao, kao što lideri opozicije tvrde da rade glasači u Crnoj Gori - prodao i time ga pretvorio u novac, shodno logici profita samoga sistema koji ga poziva na glasanje?

Hrvatski studenti umjesto konsenzualne primijenili su direktnu demokratiju. Time su se oslobodili oligarhijske reprezentacije. Upravo zato što su napustili prostor ideološkog konsenzusa, predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić pozvao ih je da se vrate u klupe. OK, rekao je, poslali ste poruku, sad dođite natrag. Budite realni – ne tražite ništa. Jer konsenzus glasi – demokratija je najbolji od svih sistema, sve dok demokratija ne hoda ulicama.
Link; http://www.slobodnifilozofski.bloger.hr/




Socijalizam i komunizam?


Unatoč averziji koju svi "pravi rvati" imaju (i moraju imati) spram tog područja (dapače, očekuje se od pravih rvata da svi po redu, bez razmišljanja, pokazuju dužni antagonizam prema socijalizmu, kojeg radi vlastite neukosti brkaju s komunizmom, staljinizmom, sovjetizmom itd.) trebalo bi nešto o tome i znati. Ipak, uči se i o Hitlerovom Reich-u zar ne?
Ostavimo predrasude zasnovane na ignoranciji i nepoznavanju povijesti po strani kada pljujemo po tuđem obrazovanju, jer smo u opasnosti sami poslužiti (vlastitim primjerom) kao dokaz da je obrazovanje ipak od presudne važnosti (između ostalog i za participiranje u demokratskom društvu).
" Socialism is liberal. More people (preferably everyone) have some say in how the economy works. Democracy is liberal. More people (preferably everyone) have some say in how the government works. "Democracy," said Marx, "is the road to socialism." He was wrong about how economics and politics interact, but he did see their similar underpinnings.

Communism is conservative. Fewer and fewer people (preferably just the Party Secretary) have any say in how the economy works. Republicans are conservative. Fewer and fewer people (preferably just people controlling the Party figurehead) have any say in how the government works. The conservatives in the US are in the same position as the communists in the 30s, and for the same reason: Their revolutions failed spectacularly but they refuse to admit what went wrong.

A common mistake is to confuse Socialism, the economic system, with Communism, the political system. Communists are "socialist" in the same way that Republicans are "compassionate conservatives". That is, they give lip service to ideals they have no intention of practicing.
Both socialism and communism are based on the principle that the goods and services produced in an economy should be owned publicly and controlled and planned by a centralized organization. However, socialism asserts that the distribution should take place according to the amount of individuals' production efforts, while communism asserts that that goods and services should be distributed among the populace according to individuals' needs.

Another difference between socialism and communism is that communists assert that both capitalism and private ownership of means of production must be done away with as soon as possible in order to make sure a classless society, the communist ideal, is formed. Socialists, however, see capitalism as a possible part of the ideal state and believe that socialism can exist in a capitalist society. In fact, one of the ideas of socialism is that everyone within the society will benefit from capitalism as much as possible as long as the capitalism is controlled somehow by a centralized planning system.
Everyone has equal opportunity under capitalism.

The important truth in this belief is that in countries with relatively open capitalist economies it is possible for some poor people to work their way up. Most well-off Americans have only to trace back in their families one or two generations to find ancestors of poor or modest means. This is not so true in older countries like Germany and France where workers much less often become owners, and Marxists have elaborate and interesting explanations for this "American exceptionalism."

However, "opportunity" is a very elusive concept when you come to examine it. Clearly not everyone has the same learning abilities, the same access to borrowed capital, the same familial support, the same influence in government circles--the list of inequities goes on and on. But the belief that just about anyone could become rich by really working hard and taking risks leads many Americans to support policies which guarantee that a tiny minority of citizens will control the vast majority of the national wealth. They may not have won the economic lottery yet, but that's all the more reason for them not to want to shut the game down. "




"Pisali su za mene da sam u sukobu s dioničkim društvom Domovina. Nazvao sam zato Tuđmanova sina i rekao: 'Dobar dan, ovdje Todorić, čujem da smo mi u sukobu s vama, ali ja to nikad nisam osjetio, možda ima nešto što ja ne znam?' On mi je odgovorio: 'Gos'n Todorić, čul sam za vas, ali nikakvog sukoba među nama nema, dajte da se nađemo pa ćemo neki biznis napraviti'"

, izjavio je u jednom intervjuu 1992. godine.
Ono što ga je činilo prihvatljivim Franji Tuđmanu jest spremnost da kontinuirano pomaže poglavarevoj nesposobnoj dječici. Tvrtki Kornet, u vlasništvu Nevenke Tuđman, povjerio je, na primjer, unosan posao izrade korneta za Ledove sladolede.

Kad je početkom prošle godine Luka Rajić prodao Dukat francuskom mliječnom divu Lactalisu, gazda Agrokora naložio je hitno uklanjanje svih Dukatovih proizvoda s Konzumovih polica. Bila je to osveta za Rajićevo odbijanje da firmu proda Todoriću i njegovim nabrzinu okupljenim domaćim partnerima, ali i istovremeno zauzimanje pozicije prema Francuzima koji, procijenili su u Konzumu, neće imati razumijevanja za odgodu plaćanja od dvjesto ili tristo dana.

Predsjednik Koncerna Agrokor Ivica Todorić i dekan zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Ivan Lovrinović potpisali su danas Ugovor o poslovnoj suradnji i strateškom partnerstvu, vrijedan 3,2 milijuna kuna, koje Agrokor zapravo donira fakultetu. - 28/10/2003

Politički analitičar Davor Gjenero smatra kaže kako je očigledno da se Vlada u pitanju neradnih nedjelja odlučila ići na ruku Ivicu Todoriću te kaže da je upravo vlasnik najvećeg hrvatskog trgovačkog lanca financirao ovu odluku.

Zamjena zemljišta u kojoj Grad Zagreb uvijek ostane zakinut te dvojbena prodaja tvrtke za plakatiranje u središtu su prigovora Državne revizije na poslovanje gradske uprave pod vodstvom Milana Bandića, piše Večernji list. Revizija zamjera prodaju Zagrebplakata, koji ima monopol na sva plakatna mjesta u Zagrebu za „samo“ 109 milijuna kuna Agrokoru Ivice Todorića. Reviziji je nelogično da se Zagreb odrekao prihoda na djelatnost, koju je prethodno proglasio komunalnom djelatnošću za godišnji paušal od 9 milijuna kuna, koliko će Agrokor isplaćivati za monopol nad plakatima u Zagrebu. Grad je pola udjela u tvrtci Zagrebplakat prodao na netransparentnom javnom natječaju.

" Bajić je rekao da su tijekom akcije USKOK i policija imala više pouzdanika (osobe koje su bile pozvane dati mito, ali su odlučile to prijaviti policiji i surađivati u istrazi). Naveo je i da su se tijekom istrage prisluškivali razgovori nekih od osumnjičenika, te citirao nekoliko snimljenih rečenica. Jedan od osumnjičenika pitao je drugog što će s onim studentima koji nemaju novca, a ovaj mu je odvratio - 'Neka uče'.
- Poruka je, dakle, da učiti treba samo sirotinja - prokomentirao je Bajić. "

----- http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,9,18,,133791.jl

" U tom je smislu simptomatično da je baš u vrijeme studentske blokade sveučilišta predsjednik Vlade Ivo Sanader otišao u posjet novoj farmi svinja vlasnika koncerna Agrokor Ivice Todorića, što je u novinama predstavljeno kao "susret dvaju najmoćnijih Hrvata". Todorić je tom prilikom naglasio da Hrvatskoj trebaju samo dva velika trgovačka lanca (od kojih on posjeduje jednog, a vjerojatno i drugog), dok je Sanader istaknuo kako je Todorićev genij na poslovnome planu skoro identičan njegovome u sferi politike. "

----- http://hap.bloger.hr/post/viktor-ivancic--zasto-hrvatski-rezim-podupire-studente-koji-ga-pljuju/1391477.aspx

Diplomirani ekonomisti na testiranju za posao Stradun su smjestili u Split, otkriće Amerike u 20. st., Miroslava Radmana u saborske klupe, a Sarkozyju su odjenuli suknju. Nicholas Sarkozy je ruski predsjednik, Stradun je u Splitu, a hrvatski ministar unutarnjih poslova zove se Androković. To su samo neki od odgovora koje su na testiranju za posao dali diplomirani ekonomisti ili apsolventi ekonomije.
Nada Čakar:
-vlasnica edukacijske tvrtke-
"S ekonomskih fakulteta uglavnom se regrutiraju budući direktori, a njihovo bazično znanje je zabrinjavajuće."


Na ovoj slici možemo vidjeti rezultate ankete provedene nad "ekonomašima", pogledajmo stavku "ostala visoka učilišta", iz (ekonomske) STRUKE dobili su 2.95 od 12 bodova. Iz opće kulture su najgori od svih (što će im to, ko da opća kultura treba Kerumu, a vidi ga kako je bogat).

Image Hosted by ImageShack.us

http://img11.imageshack.us/my.php?image=bodoviv2431821.jpg


Na temelju očajno lošeg znanja ekonomaša ljudi se smiju studentima FFZG-a?

Ironično, nije li? Toliko i o argumentu da opća kultura nikome nije bitna. Istina je da nije bitna u obiteljskoj firmi, ukoliko si član dotične obitelji, ali nama "smrtnicima" je ipak podosta bitna. Oduzimanjem iste mi bismo propali na tržištu rada kojem dominira nepotizam (obiteljske nasljeđevine) i političko poslušništvo (Kerum i HDZ za monopol u Splitu, kao preslika slike Todorić/ostatak HRV.). Činjenica da se na "dobra" radna mjesta biraju rodijaci i poslušnici ne znači da je problem u sustavu visokog obrazovanja, nego u vladajućem režimu.

" Nije im nametao, pričaju, ni odabir fakulteta, pa je tako Ivana Andabak prvo upisala talijanski i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. O tome kaže:

“Nije se bunio kad je čuo da ću diplomirati jezike, ali je rekao da ću, u skladu s njegovim stavom da se sve treba zaraditi, ako diplomiram jezike za diplomu dobiti neki manji auto, a ako diplomiram ekonomiju, pravo ili kakav inženjerski fakultet, dobiti pravi auto. Ipak sam upisala jezike, ali sam se kasnije prebacila na Ekonomiju.”


----- http://www.nacional.hr/clanak/34374/nove-hrvatske-dinastije

Djevojka je lijepo sumirala stav društva prema "nepotrebnim" studijima.





Mit o spretnom energičnom pastiru

"HDZ OBEĆAVA 400 kuna biraču koji tijekom glasovanja mobitelom fotografira kako je na izbornoj listi zaokružio njihova kandidata", stoji u prijavi koju je izborni stožer slavonskobrodskog HSP-a odaslao Državnom izbornom povjerenstvu, Središnjem uredu GONG-a i voditelju brodskog ureda GONG-a. Mirko Duspara, čelnik gradskog HSP-a objasnio je kako se među mladeži HDZ-a proširila cijela priča o kojoj bruji cijeli grad.
Štoviše pravaši tvrde i kako kruže priče da će se oni koji se učlane u HDZ-e imati olakšice kod upisa na fakultet. "

"Zbrinjavanje HDZ-ovih kadrova u Hrvatskim autocestama stara je stvar, pričaju nam naši izvori, uz napomenu kako osobe s članskom iskaznicom vladajuće stranke koje su u HAC stigle iz saborskih klupa redovito dobivaju najbolje plaćene poslove na kojima rade malo ili ništa.
Savjetnici uprave su direktori koji su smijenjeni, a ne želi im se dati pravi posao. Ili ljudi koji su nekad bili na političkim funkcijama, a treba ih se zbrinuti. Oni fiktivno tamo postoje, nemaju prava zaduženja i ništa ne rade. U HAC-u je zafrkancija da je to odjel za gledanje sapunica", kaže nam predsjednik Nezavisnog sindikata cestara Mijat Stanić."

"Jedan od sudionika poznate afere karlovačke mladeži HDZ-a Danijel Trupković ne samo što nije sankcioniran za neprimjereno ponašanje u javnosti i divljanje u alkoholiziranu stanju nego je i nagrađen postavljanjem za kandidata na županijskoj izbornoj listi HDZ-a i koalicijskih partnera.
Naime, potkraj prošle godine u lokalu River pubu u Karlovcu skupina pijanih mladih hadezeovaca među kojima je bio i sin državnog tajnika MORH-a Željko Goršić te Danijel Trupković, tadašnji predsjednik mladeži HDZ-a Karlovca i drugi, razbijala je čaše i stolice, penjala se po stolicama i udarala po lusteru.
Iako su, pošto je ovaj događaj dospio u javnost, tvrdili kako se ništa od navedenog nije dogodilo, Prekršajni sud u Karlovcu proglasio ih je krivima, a prvooptuženi Željko Goršić i Danijel Trupković kažnjeni su i novčanom kaznom od 1130 kuna. HDZ je odlučio Goršića isključiti iz stranke, ali Trupković očito ima poseban zaštićen status i zasluge."

Glede argumenata o mitološkom oslobođenju rvacke ispod komunističke čizme citirat ću Borisa Budena;

"Stoga u onom intelekutualnom smeću koje se danas u okviru hrvatskog narativa o konačnom oslobođenju 1990. nudi kao povijesna svijest valja prepoznati prije svega njegovu ideološku funkciju: Ono glorificira isprazne diferencije (Srbi, Hrvati, ova kultura, ona kultura, whatever) da bi prikrilo opasne kontinuitete – kontinuitet eksploatacije i dominacije ali i kontinuitet borbe protiv te eksploatacije i dominacije."

Vratimo se na mit o energičnom snalažljivom pastiru koji je sišao s planine da spasi svoju domovinu od ljene proleterske intelektuale, koji je meni osobno vrlo drag mit jer pokazuje koja sorta ljudi vlada i koje sorte ljudi se, na kraju, moramo riješiti bilo kojim raspoloživim mjerama.
Dakle, postoji mit kojeg uz gusle prepjevava ekipa netom sišla s kamenjara, koji govori da se naša domovina oslobodila nejednakosti uravnilovke 91-ve godine uz silne žrtve (doduše žrtve su dolazile iz redova običnih ljudi, dok su povlašteni financirali HDZ iz sigurnosti inozemstva) i tako se država oslobodila iz mraka. U stvari dogodilo se oslobođenje u smislu; oslobodili smo se kako bi konačno bili slobodni ukrasti siromašnima i podijeliti bogatima. Hvala na uloženom trudu ali opet ste nam preko oči navukli vreću; dok ste nama (uz gusle) prepjevavali mit o oslobođenju nakon kojeg će nam (svima) biti bolje zapravo ste držali figu prekriženu iza leđa i marljivo radili na osobnom boljitku.
U jednom smo trenu mi Hrvati raskrstili s realnom slikom stvari, a ta je da su isključivo obrazovanje i naporan rad ti koji mogu pokretati stvari na bolje, i nadomjestili smo tu realnu sliku s alternativnom iluzornom slikom onoga tko i što će nas spasiti iz mraka. Nakon 1991-ve uspostavili smo mit o energičnom te sposobnom pastiru koji se spušta s planine s pršutom pod rukom i odlazi u Zagreb pokazati indolentnoj studentlariji što je on sve naučio na planini (sve neka prirodna znanja, na kraju krajeva i 10 z.B. su došle s planine).
On dolazi u Zagreb i blagoslovljen prirodnom pameti izbrušenoj vjetrovima s Dinare do oštrine oštrice žileta ubrzo (u zamjenu za neke omanje povlastice za sebe i svoju obitelj) daje glas za pravu stvar, kako bismo išli dalje. Zahvaljujući njemu, njegovoj energičnoj i sposobnoj prirodi izdigli smo se iz kaljuže "jalovog filozofiranja" i stvorili današnju rvacku.
Pobjeda barbara.
Problem je u tome što on ne zna za što glasa, jedino mu je bitno da je kratkoročno izborio povlastice za sebe i svoju obitelj. Tako kad ja kažem da takvi glasaju za HDZ ne maštam da oni uopće poznaju program te stranke, oni glasaju zapravo za one koji su energični i sposobni krasti i smještati svojtu na pozicije od vrijednosti.
Kao i u svakom sustavu - nešto se ne stvara iz ničega, dakle nije sporno da ste vi i vaši istomišljenici dobro znali da nakon što vi sebi uzmete ono što pred Bogom i ljudima mislite da zaslužujete po nasljednom pravu, neće ostati ništa nekim tamo "manje sposobnim" ljudima (famozna; "ko je jamio, jamio je").
Za moju kastu u novom slobodnom sustavu unaprijed je rezervirano mjesto služenja smradnim guslarima koji su upravo sišli s kamenjara i došli u Zagreb kako bi preskakivali tramvajske tračnice kako ih nebi "strefila" struja.
"Predočite sebi onaj dobro poznati ikonički dokument događaja s kojim je započelo rušenje komunističkog totalitarizma, sliku pobunjenih radnika brodogradilišta Lenjin u Gdanjsku u jesen 1980. – događaj koji je nama studentima nešto kasnije bio direktna i eksplicitna inspiracija. Ako je istina da je današnja stvarnost realizacija njihovih ideala, onda je na njihovim transparentima očigledno moralo pisati otprilike ovo: «Sva vlast financijskom kapitalu», «Privatizacija svega postojećega – odmah», «Naprijed u dužničko ropstvo», «Sloboda medijskim monopolima» i, last but not least, «Dolje besplatno obrazovanje za našu djecu». Smiješna slika zamišljene prošlosti? Ne nego tragična istina stvarnosti u kojoj živimo."
kaže Boris Buden.
Nikad "nama" nije bilo dobro, jer ono prije nije bio "pravi" socijalizam, kao što ni ovo danas nije pravi kapitalizam. Vladajuća kasta domaćih udbaša oduvijek je bila u stanju bilo koji sociopolitički sistem iskriviti tako da na kraju elegantno kradu od naroda. Na taj specifičan način -- nepravi socijalizam zapravo je identičan nepravom kapitalizmu, radi se o krađi. Drugim riječima, prije destabilizacije cijelog područja kakvo je namjerno izvedenog 91-ve neke obitelji nisu bile u užem krugu povlaštenih, no nakon oslobođenja iz mraka postali su članom tog povlaštenog kruga. Koji je sustav bio prije, a koji nakon "oslobođenja" zapravo nije ni bitno, bitno je bilo stvoriti kaos iz kojeg će se "sposobni" uzdići poput feniksa. Koga briga koji je sustav pao i koji je usljedio, ako smo se po putu obogatili, zar ne?
Na kraju krajeva, da li Kerum zna što je socijalizam? Ne zna, ali ništa mu ne škodi -- tja. eto vidiš da je uspio u životu.
Kad uz pomoć HDZ-a Kerum postane gradonačelnik (u međuvremenu je postao), a u zamjenu za financiranje HDZovih predizbornih kampanja, molim sve lokalne hadezeovce da lijepo naprte na kičmu naramenak s svojim radničkim gablecom pa da lijepo pomognu prenjeti metalne stupove vaše 62mil. vrijedne rive da se fino pretope i iskoriste kao materijal za spomenik Kerumovoj veličini. Mogli ste si umjesto te rive izgraditi kakvu kvalitetnu školu, pa ne bi morali po kvalitetno školstvo dolaziti u taj odvratni Zagreb koji vas vuče na leđima.

Ima li HDZ zapravo uopće program? Po meni oni su apolitični, oni žele status quo, tj. puko održavanje sadašnjeg stanja bilo kojim mjerama. Sadašnje je stanje takvo da smo do temelja podijeljeni na energične sposobne pastire (kojekakve kumove, rodijake, netjake itd.) i nesposobnu marvu koja ima radit za gorenavedene. Cijeli sustav je nakaradno namjerno zaražen mitom o sposobnom pastiru kako bi se sposobni pastiri smjestili u fotelje.
Cijeloj toj skupini pastira uopće nije bitno koji je program stranke, nego isključivo kakve povlastice mogu trampiti za svoj glas, radi svoje fundamentalne neobrazovanosti boje se babaroge komunizma te sanjaju snove o nekakvom mraku iz kojeg su izašli (doduše, oni i jesu izašli iz mraka, s obzirom da u njihovom selu nema struje). Sva sreća da je pastirska izvidnica u Zagrebu već unaprijed pripremila VERN i FPZ i EFZG za kupovanje diploma i što ih ćeka dobro namještenje u zamjenu za njihov glas. Mi koji se decenijama obrazujemo i mučimo, jamačno smo DEBILI, kad jedan pastir može sići s planine i s ovčjom kožnom jaknon na leđima sjest u direktorsku fotelju, to je logična observacija, nije li? Dakle, naše diplome ne vrijede papira na kojem su otisnute (kad isti takav papir s originalnim žigom košta u slobodnoj prodaji 1000-2000 eura).
„Nakon što sam jedan ispit pao nekoliko puta, prišao mi je „povjerenik“, i rekao da ispit mogu kupiti. Mogao je srediti ispite kod gotovo svih profesora. Nalazili smo se u slastičarnici ispred fakulteta. Predao bi mu indeks u kojem su bili novci, a on bi mi ga vratio sa upisanom ocjenom“
, otkriva nam student. Prisjeća se i kako je Prometno pravo bilo jedan od rijetkih ispita koje nije bilo moguće kupiti.
Dodaje kako je osim ispita, na Prometnom fakultetu moguće kupiti i diplomu.
„Cijena je oko 1000 eura, a uključuje diplomski rad i obranu“,
kazao je. ------- http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/22833/Default.aspx
"Nikad nisam volio učiti u školi. Ja sam pravi agroseksualac. Ja sam čovj


Post je objavljen 14.08.2009. u 17:56 sati.