Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/redroses24

Marketing

Prvi dio (valjda)

Ponavljam se samo zato sto jos nisam otkrila pravu sebe. Ti si tu samo da mi u tome pomognes!!
Citam Nju toliko udubljeno i zeljno da pocinjem misliti da je Ona ja i obrnuto. Prsti mi odjednom dobivaju krila i ja pocinjem pisati njezinom rukom, njezinim rukopisom i njezinim mislima. Svjesna tog da kopiram, nastavljam ispisivati redke smijuci se i igrajuci se. Ne, nisam dosljedna, svjesna sam tog. I u tome je moje zadovoljstvo.
Tesko Ju hvatam. Ogromna je i osjecam trenutak kad me preplavljuje. Misli mi zbog tog postaju kaoticne i nesređene. No u meni je, na meni je i svuda oko mene je i skoro da Ju vidim kako mi se smijesi i plese nasred moje sobe u svojoj crnoj cipkastoj haljini, zavodeci me i pozivajuci me da Joj se pridruzim. No ne napusta me sramezljivost i samo ju hipnotizirano promatram bojeci se dodaknuti jer znam koliko je sveta u mojim ocima. Također i ne zelim tako unistiti caroliju.
Ne znam Ju opisati. Osuđujem Ju zbog nemogucnosti da bude iskrena, zbog njezine mozebitne povrsnosti u ljudskim stvarima. No da, mozda sam u pravu i mozda ona ni nije bila covjek. Samo fikcija koju su Veliki izmislili u svojoj masti kako bi iz Nje crpili inspiraciju potrebnu za njihovo stvaranje. Da, sebicni gadovi. Vjerujem da je bilo tako jer Ju nisam upoznala i ni nemam vise prilike za to, a osjecam kao da mi je to duzna i kako cu bez Nje potonuti. Vjerojatno sam se vec navukla poput njih i opsjednuta sam Njome. No to nije nista drugo osim Njezinog uma koji govori kroz mene, a ja ga upijam jer znam da ce mi otkriti sebe. Dati meni novu sebe. Onakvu kakva sam oduvijek samo sto to jos ne znam jer vjerojatno ne prihvacam i jer bi me vjerojatno proglasili ludom, a ja uzivam u svojim komplementima normalnosti i dobrote.
Ovog puta ne citam unatrag i upravo to je ono sto me tjera da gledam naprijed. Danas sam shvatila koliko je zapravo bila jednostavna i koliko je jednostavno pisala. Nema tu posebnih rijeci, nije to nista drugo osim Njezinih osjecaja, zanosa, ljubavi i gađenja, nepokretnosti i poletnosti. Vjerojatno zato pronalazim sebe u Njoj i ne mogu se oduprijeti zelji da barem na tren budem Ona i ozivim je na trenutak u svojoj glavi, u svojoj sobi.

....

Zapravo si ih sve imala, ljubila i odbacila samo zato da imas o cemu i iz neceg stvarati. I to je jedina stvar koju nisi napisala. A mozda i jesi. Nebitno je trenutno.
Nisi izrekla istinu jer ti se sviđalo odugovlacenje. Obozavala si stvarnost i normalnost koliko i izopacenost tvojih odnosa, boli i povređivanja. I sve to zato jer si bila žena koja je znala Tajnu. Zato su ti i svi oni opraštali. Bojali su se tog. Bila si Bog.
(Ne, ja se nikad ne ispravljam. Upravo zato sto volim osjecati svoj vlastiti proces i cuditi se kad shvatim da sam napisala nesto novo. To je moj mali, kratki trenutak vlastitog ponosa.)
Putovati bez povratne karte. To je moj san broj 3.
„Lažem i zato da sprijecim da Henry otkrije kako Hugh nije ovdje (naprimjer, Henry sretne gđu Nixon, a ona zna da je Hugh u Londonu). Ne mogu dopustiti da se susretnemo s bilo kojim od mojih prijatelja zbog toga što Maynardovi znaju da Hugh nije ovdje; Frances Schiff zna da viđam Ranka dok se pretpostavlja da sam s Hughom. Henry misli da sam u Forest Hillsu kada nisam s njim, a Hoffman me želi posjetiti u Forest Hillsu sa svojim automobilom, a ja ne mogu nikome dopustiti da dođe u Foresr Hills zbog toga što sam Guillersovima rekla da idem u Philadelphiju kako ih ne bih morala posjetiti. Huck misli da nemam spolne odnose s Henryjem, a ipak zatrudnjela sam u vrijeme dok je on bio na jugu, a budući da nemam novca za abortus, morat ću posuditi od Hucka; liječnik bi pak slučajno mogeo spomenuti datum kad sam zanijela. Lorranie (Mainard), koja zna da Hugh nije ovdje, poziva me na Seaburyjevo predavanje; budući da ja nisam mogla otići, malo je nedostajalo da Henry ode, a tamo bi sjedio pokraj Lorraine – iznenadna ga je zgoda u posljednji trenutak spriječila da ne ode. Bilo gdje na ulici mogli bismo naletjeti na Guilierove i oni bi lako mogli bezazleno lanuti pred Henryjem: Ali, zapravo, kad se vraća Hugh?““
Ovo je valjda neka cudna vrsta izvrsnosti, istancanosti i preciznosti zenskog uma. Valjda. Nisam sigurna. Opet me tjera da te osuđujem, a naveliko se protivim tome.
Ne znam zasto sam dobila potrebu analizirat te, povraca mi se od analiziranja, to je nenormalno gubljenje vremena kojeg sam vec dovoljno zbog tog potrosila.

...

I tako me nakon uzburkanosti stisavas, drzis u narucju i milujes, kao da smo malo prije vodile ljubav. A ja te gledam puna zahvalnosti za mali trenutak koji si mi dopustila da se uvucem u tebe, da budem ti i da odem kao Ja, opet pronađena.
Sve samo da ne pisem žalopojke tužne djevojcice. (smijem se)


Post je objavljen 21.07.2009. u 21:47 sati.