nižu se njegove pjesme, sve su nekako baš kao i ja, u sličnom raspoloženju. mp3.
samo teče, isti glas. već satima.
kako volim te trenutke svoje samoće, kad nema nikog.
ne trebam nikog. željela bih se zavući negdje gdje ne moram ništa pričati, objašnjavati.
da ne moram voditi nikakve razgovore, ni one pametne, ni one glupave.
čak mi ni prijateljice sada nisu potrebne.
samo moja samoća, moje samosažaljevanje, moja preispitivanja, moja išćekivanja, ne znam čega.
nisam plačljiva kao prije, valjda više nemam materijala, potrošila sam zalihe već prije, od samog početka,
dok sam se prilagođavala na sve što mi se zbivalo.
sad sam već iskusna jer toliki intenzitet proživljenog ipak mora ostaviti nekakav trag, poznavanje reakcija i stanja.
sad samo treba mirno to odraditi. svladati situaciju i imati kontrolu nad sobom. vrijeme odvikavanja.
Post je objavljen 17.07.2009. u 17:17 sati.