Toliko toga se kod nas događalo da čovjek ostane zatečen. Kao da je pala atomska bomba. Bijeg premjera Sanadera, "promjena" Vlade, rebalansi proračuna, smanjenja plaća, povećanja trošarina, zahtjevi za nove izbore, Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, nedosljednosti ministra Bajsa i vratolomni saborski zaključci nezavisnog gradonačelnika, a ipak HSLS-ovca, i na koncu, po zaključcima HDZ-ovca, Čehoka, seljačko pitanje Marijane Petir,...tutnji Hrvatska, ljeto bez studenata, učenika i radnika (što će biti kad se i oni pojave na političkoj pozornici?).
Sramotni bijeg premjera je tema koja je ključna u cijeloj toj priči.
Ne dobiti odgovor na pitanje zašto bježi premjer jedne zemlje, nisam rekao civilizirane, je zaustavljanje svake logične akcije. Ako je razlog bijega spuštena europska "brklja", kao se izrazio Andrija Hebrang pokušavajući opravdati nedolično ponašanje stranačkog partnera, onda vlada premijerke Kosor ima jedan smjer djelovanja. Ako je razlog bijega teška društvena (ne gospodarska) kriza, onda je nastavak rada Vlade drugačiji, ako je razlog bijega gospodarska kriza u koju nas je doveo HDZ sa svojim "kancelarom", kako su ga od milja nazivali razni forumovci koje je premijerov bijeg ostavio bez teksta, onda je smjer daljnjeg kretanja drugačiji, ako je to kriminal s 500 milijuna dolara na austrijskim računima, kojeg spominje jedan američki list, onda neki posve drugi daljnji put.... Dakle, kad bolest napreduje, za nastavak terapije treba znati što su njeni uzroci. To ne vrijedi za Hrvatsku, to ne vrijedi za hrvatskog premjera, to ne vrijedi za najveću stranku u Hrvatskoj (ona aklamacijama par dana poslije bijega određuje da Idemo dalje, postavlja upitne ljude na mjesta, valjda, doživotnih potpredsjednika stranke... Bože, Bože, zašto si nas ostavio? Na koncu, ako pobjegli premjer nije bolestan, onda smo bolesni svi mi, ostali.
"Od glave riba smrdi", govorio je narod, pa i dida malog Ive. Rekao je narod i da kapetan ne napušta brod. O tome, kaže Zoran Šprajc, dida nije Ivi ništa rekao. A ako mu je, ipak, rekao, kakvu grižnju savjesti tek ima mali Ivo kad je postupio drugačije? Taj čovjek, dakle, ako je zdrav, ne može spavati od grižnje savjeti, a ako spava onda je ili pokvaren ili, ipak, neizlječivo bolestan. A što reći o onima koji navještaju njegov mogući povratak, nakon izjave da napušta politiku i da se neće kandidirati za predsjednika države? Što reći o bilo kome tko brani postupke pobjeglog premjera (P.P.)? Taj nas pravi ludima, taj bi i sam, znači, postupio isto, kad već nalazi opravdanje za to plemenito djelo, bijeg u pola drugog mandata. Zašto takvi ljudi uopće dobiju mandat? Kako je moguće prepoznati takve i ne dati im mandat (zaveli su sve svoje glasače i nametnuli se ostalima koji za njih nisu glasovali).
Čovjeku koji nije opravdao svoje postupke dopustilo se da daje prijedloge o našem daljnjem putu, imenovanju mandatarke, prijedlogu kandidata za predsjednika Republike. Sad je jasno zašto su imenovani morali podržati postupke P.P. Jer, da ih nisu podržali izgubili bi svoj legitimitet. Ne podržati bijeg, a slušati pobjegloga, prešlo bi mjeru i njihova pokvarenog ukusa.
Jadna Hrvatska.
No, budimo bar mi konstruktivni.
Spriječimo nove štete.
Na jednom primjeru, koji se događao u isto vrijeme s opisanim događajima, može se osim paralaele povući i prijedloge za budućnost.
Nekoliko automobila se na auto-cesti u posljednjih dva tjedna zaputilo suprotnim, zabranjenim, smjerom. Dvoje ljudi je i poginulo.
Suludo, nedopustivo, grozno. Voziti zabranjenim smjerom, svima je jasno, ne može rezultirati ničim nego katastrofom.
"Voziti" suprotnim smjerom u politici, nikome nije bilo jasno, može rezultirati isto tako katastrofom. Jedan, vozački, primjer prihvaćamo, drugi politički, ne prihvaćamo. Sada se vidjelo da oba rezultiraju istim efektima. Znači, da bi mogli istim metodama i otkloniti posljedice krivih smjerova.
Za auto-cestu sam predlagao da ugrade u vozne trakove strelice smjera, svakih stotinjak metara, tako da onaj koji nije primijetio da je krenuo krivim smjerom vidi svako toliko da vozi krivo. Bilo bi to djelotvorno. Siguran sam.
U politici, po toj analogiji treba formirati Gornji dom Sabora, koji će biti smjerokaz vlasti. Da ih upozori ako voze krivo. Danas, oni 4 godine ne znaju kako voze ili nas dovedu u katastrofu, kao sada, pa znaju da ne voze dobro, ali ostaju na istom traku, Idemo dalje, čak uzvišeno pjevaju na svim medijima. E, pa ne smijete dalje. Krivi je smjer. Nema im tko reći i preusmjeriti ih. Gornji dom Sabora trebao bi biti dom naroda, koji će im to reći i preusmjeriti ih.
Post je objavljen 17.07.2009. u 07:32 sati.