Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/hitman114711

Marketing

Hitman: Codename 47

Vaše ime je ovoga puta kada sjedate za kompjuter Tobias Reiper i ne niste po zanimanju profesionalni silovatelj već ono o čemu sanja svaki nadobudni poklonik serijala Nikita: profesionalni ubojica. E ali nije sve tako super u svijetu ubojica naime plaće nisu baš prevelike, odbija vam se određena svota od tog minimalca ako koknete civila, a još usto ste otkrili da ste zapravo klon i jedino što vam je činiti u životu jest služiti «The Agency».

Dajte mi pljucu

Igra započinje u tamnoj i vlažnoj prostoriji u kojoj se budite snenih očiju i sa jakom migrenom. No život je kratak i treba iskoristiti svaku sekundu pa oblačite svoju «Men in Black» odjeću i krećete na kratku obuku u kojoj će vam ego narast za nekih 200% kada desetak puta od svog računala čujete da ste najbolji i najpametniji igrač koji je sjedio za njegovim tipkama. Ova kratka obuka je ujedno i vrijeme da se priviknete na sučelje igre koje je u najmanju ruku rečeno: zeznuto. Kao prvo svog lika gledate iz trećeg lica tj. negdje otprilike sa kamere koja je iznad njegovog zatiljka. Ovo smatramo ogromnim minusom jer kamera ima tendenciju da se okreće u onom smjeru koji nama nije bitan, a usto nije lako pucat kada gledate iz tog kuta. Kameru možete promijeniti ali vjerujte nam nemojte to činiti. Što se ostatka sučelja tiče sve će biti uredu dok ne započne pucnjava kada ćete vjerojatno dobiti metak u glavu pošto nije moguće u dano izuzetno kratko vrijeme pritisnuti desni gumb miša pomaknuti kotačić na njemu određen broj puta kako bi došli baš do traženog oružja te kliknuli lijevim gumbom. Ideja za sučelje je dobra ali se nije vodilo računa o dinamičnim i brzim dijelovima misija. Prije svake misije dobiti ćete par šturih informacija, opis mete, kartu lokacije koja izgleda kao da ju je crto slijepac dok mu je isto tumačila nijema osoba, a moći ćete odabrati i neko oružje za sebe. Nemojte se uopće ustručavati natovariti se kao mazga jer možete nositi oružja i municije koliko vam je drago (realno nema što). Cilj svake misije je ubiti nekog ali zapravo cilja svake misije je ući u mozak dizajnera te misije i shvatiti kako je on zamislio da se ta misija završi jer najčešće je to jedini put da se isto učini. Igrajući prvih par misija to nećete primijetiti jer su misije prejednostavne, a nećete uvidjeti ni glupu i frustrirajuću činjenicu da nema «save-anja» tijekom misije pa ćete neke misije igrati mali milijon puta dok ne uđete u glavu tog dizajnera. Ako odlučite prijeći preko ovih greškica čeka vas dosta krvi i uzbuđenja. No pazite! Ovo nije Quake i metode tipa «vadim ja uzi i pucam na sve što ne puzi» ne prolaze. Najčešće ćete na kraju misije prilikom svog spektakularnog bijega morati malo zaigrat Quake ali i to je vrlo rijetko pošto vam je glavno oružje klavirska žica i snajper. Glede spajanja dva žanra igre onog «misaonog» i FPS moramo reći da je ideja dobra ali realizacija malo dosadna i neostvarena. Ako ste naoružani neograničenom dozom strpljenja igra će vam se svidjeti ali u suprotnom se nećete moći odlučiti što igrate, jer nije to Quake ali nije niti neka realna simulacija ubijanja pošto vam treba nekih sekundu do dvije da se preobučete ali recimo za promjenu šanžera cirka pet do šest sekundi. Da ne spominjemo ponovo da nema spremanja pozicije tijekom igre, pa si vi mislite.
Igra je grafički dosta zahtjevna i zadovoljava sve tekuće zahtjeve i standarde tržišta. Rezoluciju možete nagurati do čitavih 1024×768 što je uistinu lijepo ako imate mašinu za to. Zvuk je odličan realan i dočarava 3D prostor ukoliko naravno imate hardver koji to podržava. Bugova nema, a ako posjedujete Voodoo grafičku karticu i imate problema sa prikazom skinite mali patch sa Net-a i vaši problem će biti riješen.
Bit će bolje drugi put

Uvijek sa nestrpljenjem i veseljem guramo u naše mašine cd sa igrom koja ima neki novi koncept, neku originalnu ideju, te nije samo klon. Sve ovo krasi Hitman-a. Originalan je nama što, pomalo sliči Thief-u i premda je trebao biti kudikamo zabavniji i zarazniji jednostavno nije. Neke stvari su promašene i neusklađene i time čine ovu igru odlične ideje vrlo frustrirajućom i neigrivom.

Post je objavljen 16.07.2009. u 21:18 sati.