Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/galeb

Marketing

Gorski Kotar - zeleno srce Hrvatske u 100 slika


Ekola.
Ka ča san obeća, evo san lipo složija par slika s našeg skitanja po Gorskom Kotatru.
Baza nam je bila, smišna mala kućica u Ravnoj Gori.
Je smišna i mala, je ima lipi pogled, ma je bila zadnja u nizu prema gustoj šumi i malo san se štreca na šumove, jerbo mi ne bi bilo drago da mi je došeta koji medvid.











Prvo misto di smo se makli bile su Fužine.
Kako tu uglavnom sve radi samo vikendom, jedino što smo mogli ti dan vidit u Fužine bila je špilja Vrelo.
Smišna špiljica od kojih 300 metara s izvorom vode.
Ajme koja je jacera unutra, smrza san se ka pingvin.


















Poza toga je na red doša NP Risnjak.
Kako mi nismo neki šetaći atroke planinari u kondiciji, mi smo laganini izabrali penzionersku stazicu od nekih 4 km.
Ma nas je na zadnji kilometar uvatija takovi prolom oblaka da smo iskisli do gole kože.















E nismo se ni rikuperali od prvog šoka, uslidija je drugi.
Sutradan smo se zaputili na izvor Kupe.
Lipo je nama cura na ulazu u park objasnila da je to kratka staza, da je to nekih 25 minuta lagane šetnje, aj, idemo.
Pas mater, to je strimina na dužnih kilometar, 500 metri gre nizbrdo.
Ajme, a staza, mokra, klizava, nema ograde, provalija doli, ako ko popuze neće ga Gospe pokupit škovacerom.
Dok smo došli doli prošla je ura, a penjali smo se, a pari mi se po dana.
No sva patnja spuštanja i penjanja se isplatila.
Prizor koji nas je dočekao, jednostavno je bajkovit.























Da ne bi ponovili istu glupost, malo smo prirodne lipote zaminili kulturnim.
Prvo smo išli do Broda na Kupi za vidit kaštel od Zrinskih-Frankopana.
A pegule, kaštel u skelama i renovira se.
Nisan ga od bisa tija njanci slikat.
Aj, produžili smo u Severin na Kupi za vidit dvorac koji su isto digli Zrinski-Frankopani.
A u kojem je stanju taj dvorac, to je tragedija.







Pogled s dvorca na Sloveniju (Europu???)




Na povratku prema Ravnoj Gori prošli smo kroz Lukovdol i povirili u rodnu kuću Ivana Gorana Kovačića.
Ja san osta čuvat pasa a cure su ulizle unutra.





E, doša je vikend i opet smo se zaputili u Fužine.
Napravili đir sa panoramskim vlakićem, obišli svetište Gospe od sniga i udovoljili Kikinoj želi da malo jaše konja na obližnjem ranču.













































Vrhunac naše skitnje po Gorskom kotaru je bio Zeleni vir i Vražji prolaz u Skradu.
To je stvarno predivna, bajkovita i netaknuta priroda.























































Dakako za njima ništa ne zaostaje ni kanjon Kamačnika u Vrbovskom.






























U samoj blizini Ravne Gore nalazi se još jedan dvorac, dvorac Stara Sušica





A e, evo i par Kikinih fotki s mobitela








Sve u svemu, jedan lipi doživljaj, jedna lipa epizoda u našim životima u kojima će od sada kucati i ovo zeleno srce Hrvatske.
Ekola svitu moj, tako je finila i ova štorija.
Zdravi i veseli bili.


Post je objavljen 16.07.2009. u 16:42 sati.