Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/istarske-freske

Marketing

Bačva

Bačva (tal. Mondellebotte) naselje je južno od Višnjana u istoimenoj općini.

Crkva Sv. Jakova jednobrodna je crkvica s upisanom apsidom. U njoj se nalaze zidne slike Dominika iz Udina. Ispod njih nalazi se stariji sloj fresaka geometrijskog uzorka, najvjerojatnije iz romaničkog perioda. Freske su otkrivene i restaurirane 1913, za vrijeme Zentralkommissiona. Ispod naliča koji je skinut 2007. uočeni su restauratorski zahvati (retuš), što je dokaz da su crkvu preličili nakon restauracije iz 1913. Branko Fučić je lokalitet posjetio već 1946. i u to vrijeme je crkva već bila preličena. Fučić je mislio da je Dominik iz Udina ime dvojice slikara koji su djelovali u Istri, u prvoj polovici 16. st. Ovaj zaključak je izveo na osnovu dvaju potpisanih radova. Jedan je u Sv. Roku u Sovinjaku, a drugi je u Sv. Antonu u Višnjanu. Prema Fučiću likovni izraz zidnih slika na ova dva lokaliteta se razlikuje. Prvom, kvalitetnijem slikaru, osim fresaka u Sovinjaku, pripisuje i dio fresaka u crkvi Sv. Jakova u Bačvi (Sv. Nedjelja, Navještenje i Bog Otac u apsidi). I zaista, vide se mnoge sličnosti u ovim slikama, kako oblikovne, tako i ikonografske. No, u crkvi Sv. Jakova u Bačvi leži ključ razumijevanja i onih slika u Sv. Antonu u Višnjanu. Onaj slabiji slikar u Bačvi podsjeća u nekim elementima na onog u Višnjanu. Najveća razlika je u koloritu, no treba ju zanemariti, jer su slike u Višnjanu dosta oštećene zbog vlažnosti zidova, a nakon najnovijih restauratorskih istraživanja utvrđeno je da su ove razlike nastale prvenstveno zbog retuša izvedenog pod austrougarskim Zentralkommissionom. Ovaj retuš sakrio je izvornu slikanu površinu te time onemogućio ispravnu povijesno-umjetničku interpretaciju. Ovaj zaključak definitivno je potvrđen kada je u zoni velarija u Sv. Antonu u Višnjanu utvrđena originalna marmorizacija kakva je prisutna i u Sv. Jakovu u Bačvi. Na oba lokaliteta postoje slična kompozicijska rješenja i jednako oblikovanje anatomija i draperije, te slične greške u prostornom postavljanju likova. Ako znamo kolika je udaljenost od Bačve do Višnjana (oko 1 sat pješice!) postaje začuđujuće da u tom vremenu (pol. 16. st.) na ovako bliskom prostoru imamo dva Dominika iz Udina. Prihvatljivije je mišljenje da je na sva tri lokaliteta djelovala jedna radionica, koju je vodio majstor Dominik iz Udina, koji je ugovarao poslove pa se čak i potpisao na djelo radionice, iako ga možda sam nije oslikao.

Slabija ostvarenja ove radionice, bliska likovnoj kvaliteti ciklusa u Sv. Antonu u Višnjanu možemo prepoznati i na drugim lokalitetima kao što su Sv. Marija na Placu u Gračišću i Sv. Duh kraj Štrpeda. Bolja ostvarenja radionice možemo prepoznati u sakristiji župne crkve Sv. Kuzme i Damjana u Fažani gdje se nalazi prikaz Raspeća s Marijom Magdalenom te Svetim Kuzmom i Damjanom. Ova atribucija je zanimljiva stoga što se u Višnjanu Dominik potpisuje kao stanovnik Vodnjana. Ovaj "Dignano" je znao biti interpretiran kao mjesto u Friuliu. Sudeći po obimnoj produkciji ove radionice u Istri priklanjamo se tezi da je Dominik ipak bio stanovnik istarskog Vodnjana. Posljednji lokalitet koji se može pripisati Dominikovoj radionici bio bi Sv. Sebastijan u Lindaru. Tu je zasad vidljiva samo prizor ruke s mačem, vjerojatno Sv. Pavla, koji se nalazi desno od baroknog oltara. Jedan od zajedničkih detalja na slikama u Sovinjaku, Višnjanu, bačvi i Fažani je isti ornamentalni repertoar, tj. korištenje iste bordure, narančaste dvoprute trake te već navedena marmorizacija u donjim zonama oslika.


o ovim freskama vidjeti slijedeću literaturu:

Mittheilungen der k.k. Central-Commission für Erforschung und Erhaltung der Kunst und historischen Denkmale, 1913., str. 16.
I. Perčić, Zidno slikarstvo Istre, Zagreb 1963.
B. Fučić, Majstor Dominik iz Udina
Branko Fučić, Freske u Sovinjaku, Buzetski zbornik 10, 1986.
Željko Bistrović, Šareni kaleidoskop fažanskih fresaka, Fažanski libar, sv. 3, Fažana, 2008.


Post je objavljen 14.07.2009. u 13:26 sati.