Ne, ni jedna nije ista...
Različite su u samom početku, u trajanju, u završetku.
Tišina koja se javlja kad nešto očekuješ, ugodna
u isto vrijeme uznemiruje.
Tišina kad neznamo što reći - tišina bez misli.
Tišina oko tek zaspalog djeteta, spokojna.
Tišina kad si na rubu - nemirna i zbrkana.
Tišina, kad znaš sve i ja znam sve, kada se samo na tren dodirnemo ili pogledamo... tišina koja je tu da bi smirila.
"Da li si sretna – pita tvoja tišina blago dodirujući moju.
Bila bih – kaže moja tišina – bila bih, kad bi me mogao čuti."
Post je objavljen 13.07.2009. u 19:30 sati.