Pred sumrak stize naredjenje da se prebacimo u Cilipe,jer je na ulazu u Plat srusen vijadukt i tamo se do daljnjeg ne moze.Nadjosmo se na aerodromu za dvadesetak minuta.Na pisti,umjesto aviona-kamioni,tenkovi,vojska...
Cijela pista izrovana tenkovskim gusjenicama i granatama,aerodromska zgrada poluporusena,polupani farovi oko piste...Nervozni kapetan uputi nas da se smjestimo pored sredisnjeg dijela aerodroma.Tu cemo prenociti.Nikad ni u snu nisam mogao pomisliti da cu bilo kad prenociti na sred bilo koje,a ponajmanje ove,aerodromske piste.I to uz zaglusujucu tutnjavu tenkova i pucnjavu topova,pusaka,minobacaca...Ili da cu po njoj,uzduz i poprijeko,voziti automobil.Zaista,nikad ne treba reci-nikad!
(Veseljko Koprivica-"OPERACIJA DUBROVNIK:SVE JE BILO META,
sokantna svjedocanstva o opsadi Dubrovnika,pustosenju i pljacki Konavla")
Post je objavljen 13.07.2009. u 00:45 sati.