Na početku 2009. godine započela je priča koja će ovim klincima ostati jako dugo urezana u sjećanje. Damir G. predlaže da odemo u Stuttgart na izlet i na turnir kojih zaista tamo ne nedostaje. Okvirno je sastavio popis tko želi ići i Damir je mogao krenuti u realizaciju puta. Morao je organizirati prijevoz, osiguranje puta, doktora, smještaj, turnir i razne zanimacije za djecu. Na početku mjeseca Lipnja donio je plan i program gdje je svaki dan bio ispunjen i organiziran.
02.07.2009. krenuli smo oko 6 sati na put. U busu pjesma i pozdravljanje sa Velikom Goricom. Na granici sa zemljom između Hrvatske i Austrije rutinski pregled i možemo dalje krenuti. Sloveniju smo prošli uz jednu partiju bele i evo nas već u Austriji. Čovjek niti okom da trepne. Malo malo pa smo stali i pustošili benzinske pumpe. Klinci već pokušavaju pričati njemački. Neki znaju a neki ne. Meni bolje leži švedski pa samo znam naručiti pive. I to je nešto. Nakon 13 sati puta koji smo hrabro podnjeli stižemo u Stuttgart. Smješteni smo u hostelu Jugendherberge koji bi za naše pojmove bio hotel a ne hostel. Sve lijepo uređeno, sobe uredne i čiste, ma sve na svome mjestu. Odmah po dolasku otišli smo na večeru (švedski stol) te poslije na zaduživanje soba. Nakon vrlo kratkog odmora djeca su odmah otišla na računala i igrala igrice dok smo mi roditelji na terasi hostela malo odmarali.
03.07.2009. smo nakon doručka i ispijanja kave krenuli na put u lunapark kako je Damir naveo. Međutim, kad smo došli do te hale i ušli unutra klinci su ostali na trenutak ukopani. Nije to klasični lunapark sa ringišpilima i autima na struju. To je više zabavno-znanstveni park sa svakakvim izumima i građevinama. U sekundi su se djeca razbježala a i poneki roditelji. Zaista prekrasno. Nakon pojedenog ručka i popijenog osvježenja čekala nas je prijateljska utakmica u Sindelfingenu. Kako je već praksa da kad mi igramo pada kiša i grmi i ovaj put nas to nije zaobišlo. Domaći roditelji su nas počastili raznim poslasticama i sokovima i dogovor je bio da sutra odigramo utakmicu.
04.07.2009. smo u 10 sati imali utakmicu. Napokon sunce na terenu. Prvi su na teren izašli prstići koji su VFL Sindelfingen pobjedili 11:1. Razlika je u tome što se u Njemačkoj igra 6+1. Nakon prstića izlaze limači koji u dramatičnoj i prekrasnoj utakmici na kraju imaju rezultat 6:6. Zahvala domaćinima (pola ih govori hrvatski) na gostoprimstvu i želji da ih nagodinu mi ugostimo. Pošto se ta utakmica trebala odigrati jučer, došlo je do pomicanja rasporeda. Oko 15 sati smo morali biti u zološko-botaničkom vrtu pod imenom Wilhelma. Nažalost, imali smo samo sati i pol za razgledavanje takvog zdanja tako da i nismo sve mogli vidjeti, zato smo išli ciljano na životinje koje su djeca htjela vidjeti. Brzinski povratak u hostel, večera, osvježenje i ajmo opet u bus. Damir je pripremio jedno iznenađenje koje nikome nije rekao. Vožnja od nekih sat vremena. Svi pitaju kamo idemo, kakvo je to iznenađenje. Bus napokon staje pred veliki hangar. Pomočna vrata otvorena a unutra karting staza. Klinci su poludjeli. Nažalost, uvjet je taj da svako djete mora biti visoko 140 cm. Neki nisu mogli voziti ali su njih provozali pravi vozači kartinga iz tog kluba. Na sam pogled te vožnje sledi ti se krv u žilama. Ona djeca koja su vozila, zaista su se potrudila da i to dobro odrade. Nakon vožnje nisu mogli skinuti osmjeh s lica još nekoliko sati. Poslije njih su vozile i žene a nakon njih muški. Nakon ovakvog vrhunskog iznenađenja uslijedio je povratak u hostel oko 23 sata i spavanje jer nas sutra očekuje turnir.
05.07.2009. morali smo ustati u 6 da bi spremili stvari jer nakon doručka napuštamo hostel te nakon turnira putujemo kući. U zadnji trenutak stižemo na 15. međunarodni turnir Jako cup u organizaciji VFR Altenmunstera. Bilo je tu klubova iz prve i druge lige ali i regionalnih klubova. Igralo se standardno 6+1 ali samo na 10 minuta. Limači su odmah morali na teren gdje su u skupini bili sa još 4 kluba. Na početku dva poraza, nije nam dalo neko samopouzdanje za nastavak. U druge dvije utakmice igra se popravila te su limači upisali dvije glatke pobjede. Prošli su skupinu na bolju gol razliku. U nastavku turnira igrali su 2:2 te su na nesretne penale ispali iz turnira. Nakon limača krenuli su prstići. Isto skupina od pet klubova gdje smo sa tri pobjede i jednim nerješenim rezultaom prošli grupu. U osmini finala još jedna pobjeda te nas u četvrtfinalu dočekuje Ulm od kojeg gubimo 1:0. Daljnjeg doigravanja za ostala mjesta nije bilo te smo nakon malog odmora krenuli kući. I prstići i limači su pokazali da mogu igrati i ovako umorni od silnih izleta i razonode koja im je pružena tamo. Nitko nije niti očekivao više, jer ovo je bio izlet prvenstveno namjenjen njima i sve je bilo njima podređeno.
Velika zahvala u ime prstića i limača te njihovih roditelja ide na ponos Damiru G. koji je sve ovo organizirao.
Slike slijede naknadno kad ih sve prikupim.
Post je objavljen 12.07.2009. u 11:00 sati.