( inspiracija : F.Petrarca-kanconijer za Lauru )
Uzdah taj što darujem s usana;
nije bezimena i je vrijedna
hvala, imena samo meni znana,
a vama nek` je pjesma i obmana.
O, četiri ljeta u duši mi sjeta,
sričem slogove curici malenoj
misao se množi i nepoznata;
a zažmirim li, sliči djevi bajnoj.
O, tri zime u me kad prezimiše,
(al` te još stihom dižem; oh, uludo, )
i voljno sladunjavi izgled riše,
to pero; dame ove razonodo.
U mislima: Godišnja doba množi,
al` slatku tajnu nikom ne izloži!
Post je objavljen 11.07.2009. u 19:41 sati.