Sri, 25/07/2007 - 12:46 — Drugi film
Svaki put kad se u Hrvatskoj povede rasprava o pederima, obavezno odnekud ispliva ime aktualnog predsjednika Vlade, kojeg posljednjih godina češće nazivaju pederom nego dobricu Ćiru Blaževića. Češće, ali neusporedivo tiše... Hrvatska je puna pedera, a pritom uopće ne mislim na homoseksualce. Mnogi se krajnje pederski ophode prema ovoj državi i narodu, a onda se iskaljuju na homoseksualcima.
***
Prošlog tjedna provjeravao sam za novine u kojima radim koliko su istinite tvrdnje da homoseksualci masovno posjećuju Dalmaciju koja postaje istinskom oazom gay turizma i iznenadio se koliko masovno strane turističke agencije i specijalizirani gay web portali reklamiraju Dalmaciju kao raj za homo svijet. Posebno me iznenadilo da upravo moja Šibensko – kninska županija nudi takvim gostima čak tri ekskluzivne, ali tajne plaže i u detalj opisuju kako ih pronaći po sistemu – ideš do table XY pa onda trideset koraka od prve masline gdje skrećeš lijevo, a kad poslije 200 metara dođeš do dva identična bora - pogledaj dolje i sigurno ćeš naići na desetak frajera golih ko od majke rođenih, a željnih da ti omoguće provod snova… Hm, zvuči kao jeftini pornić. I to gay pornić..
No, dobro. Bombardiran novim, neočekivanim spoznajama, zapitao sam se gdje ja to živim kad pojma nemam što mi se u dvorištu događa? Stvarno sam ostao paf jer svoj okoliš ne doživljavam pretjerano liberalnim, ali morao sam povjerovati da je tako kad su Amerikanci tako toplo preporučili homoseksualcima ljetovanje uz provod na posebnim i do najsitnijeg detalja opisanim gay nudističkim plažama blizu Primoštena, Murtera, Solarisa i Pirovca. Sve to bez velikih ograda i posebnih poziva na oprez.
Ipak, ruku na srce, iako nemam ništa protiv homoseksualaca, ta friendly atmosfera ne zvuči mi pretjerano realno jer imam osjećaj da su pederi, uz možda još Srbe, ovdje i dalje najblaže rečeno nemila i nedraga populacija. S obzirom da većina ljudi kod nas ipak gleda na te stvari iz poprilično desnog kuta, pravo je čudo da nitko na hvarskoj plaži Jerolim, dubrovačkim nudističkim oazama i drugim novootkrivenim homo hit destinacijama po Dalmaciji nije dobio po sebi zbog romantičnih pogleda na isti spol. Možda pretjerujem, i opečen bezbroj puta lažnom nadom u liberalnije sutra jednostavno ne kužim da su desetljeća organiziranog turizma učinili svoje pa ljudima više nije važno tko im dolazi, dok god ostavljaju svoje šolde, ali onda opet, ako malo bolje razmislim, ipak mi se čini da većina privatnih iznajmljivača soba i apartmana po malim mistima ne bi tek tako pustili u kuću pedere… Ha, tko zna!
I PEDERI SU BRANILI HRVATSKU
U svakom slučaju, suzdržat ću se i zaključiti - gadna je to tema, gadna i kontradiktorna. Jer kako drukčije prihvatiti da konzervativna Dalmacija raširenih ruku prihvaća gay klijentelu dok u urbanom Zagrebu ljude drukčije seksualne orijentacije dočekuju Molotovljevim koktelima ili im razbijaju glave po cesti? U principu, nikad mi nije bilo jasno što to toliko uspaljuje ljude kad su homoseksualci u pitanju, da se na noge dižu čak i braniteljske udruge? Koga se vraga javljaju? I što uopće misle da brane? Kao da, na kraju krajeva i pederi nisu branili Hrvatsku. Jer, tko kaže da i njih nije bilo u rovovima kad, po nekim procjenama, možda i 10 posto građana ove zemlje više voli ševiti pripadnike istog spola? Znam da se pravim Englez, da postavljam naivna pitanja i da se u svom, valjda samo sebi shvatljivom sarkazmu prenemažem do boli utopijom, ali živcira me ova općenacionalna hajka na pedere dok na puno perverznije načine državu jebu na sve strane lažni moralisti, dušobrižnici svih boja i oblika, kao i razni drugi veliki Hrvati, prekaljeni vjernici i ostali jebivjetri.
Svaki put kad se u Hrvatskoj povede rasprava o pederima, obavezno odnekud ispliva ime aktualnog predsjednika Vlade, kojeg posljednjih godina češće nazivaju pederom nego dobricu Ćiru Blaževića. Češće, ali neusporedivo tiše. Grobarski tiho jer glasno ga zovu gayem samo na internet forumima gdje se nitko ne predstavlja svojim imenom, nego se skrivaju iza bizarnih cyber imena. A masu je tih foruma, baš sam prošao domaći cyberspace uzduž i poprijeko i nagledao se stupidnih komentara. A uživo, izvan mreže, na ulici, po kafićima, u saborskim hodnicima, rade to potiho, gotovo bezglasno, kao da samo pomiču usne, a od glasa ne izlazi niti šapat. Ali uvijek na kraju netko namigne, onako neslužbeno, kao… I iz pete izvuče: jebiga, gazda je peder, što se može, tako je. Mora biti kad svi govore o tome. Ali o tome se ne govori. Jer on je ipak gazda. Uvijek, dakle, samo između redaka, nedorečeno, tek toliko da ga se bocne.
Tako je bilo i nedavno, tijekom zagrebačkog Gay Pridea kad je jedan od organizatora, neki mlađahni dečko u emisiji kod Hloverke rekao među ostalim, da su na Pride zvali i premijera. Da, zvali smo ga, a on dobro zna zašto smo ga zvali… I tu je stalo. Dečko je svoje rekao. Koga briga što je ostao nedorečen… Niti je Hloverka postavljala daljnja pitanja, niti je itko to od nje očekivao, niti se ovaj trudio obrazlagati svoju upadicu. Nije Hloverka naivna, pa da se razboli od sindroma Arsen Oremović (nisam siguran jesam li i ja cijepljen).
GAZDA VOLI DEČKE
Tako je to uvijek kad je o toj temi riječ. Pitam se jedino kako bi bilo da je premijer član, preciznije - premijer neke druge stranke, da se nalazi s obratne strane, da je, recimo, pozicioniran lijevo? U tom bi slučaju vjerojatno bilo više prostora za upljuvke na račun njegove navodne neprihvatljive seksualne orijentacije. Glavni politički protivnici HDZ-a ne mogu i da žele, pa čak ni "podzemno" prozivati premijera zbog seksualnih sklonosti kad su to građanske stranke kojima načela brane prozivati ikoga zbog seksualnog ukusa. Da je obratno, da se šuška da dečke vole Milanović ili Čačić (Friščića ne mogu zamisliti u tom filmu), nema sumnje da bi to bila glavna tema već odavno, jer bi u podrumima HDZ-a njihovi ljudi u crnom iskonstruirali temu do temelja i plasirali kroz kontrolirane medije mnoge sočne homo detalje o nestašnom gazdi i njegovoj ljubavi prema dečkićima. Pa bile one istinite ili ne. Kao da je to bitno u hrvatskoj politici! Zapravo je čudno da ta tema nije još početkom "dvijetisućitih" eksplodirala, jer tada je maher za manipulaciju medijima Pašalić imao jako puno razloga napakostiti velikom šefu pod čiju se čizmu nikad nije dao. (Ne, nisam mislio na S&M kontekst čizme, vi perverznjaci jedni!)
Koliko se sjećam, barba Ive je samo jednom javno progovorio o toj temi. Bilo je to svojedobno kod Aleksandra Stankovića kad je poznati voditelj oprezno načeo temu tražeći njegovo mišljenje o gay okupljanjima, a Sanader mu je odgovorio da nema nikakvo mišljenje o tome, ni kao predsjednik Vlade, niti kao običan građanin, pojedinac. Kazao je da su aluzije o njegovoj homoseksualnoj orijentaciji došle iz desničarskih krugova, onih koje je kasnije izbacio iz HDZ-a, a napali su ga s tim jer mu ništa drugo nisu mogli spakirati. Nisam udbaš, nisam muljao u privatizaciji, a mnogi su u to vrijeme pikirali na mjesto šefa HDZ-a, pa prema tome, mogao sam i gore proći, rekao je tada u emisiji prvi hadezeovac. Na daljnje pitanje bi li nekog od hrvatskih političara diskreditiralo da javno prizna da je gay, Sanader je odgovorio da ne zna, jer da eto, nikad o tome nije razmišljao. Kao da je to tema za jednu ozbiljnu stranku, eh!
JURČIĆ U HOMO SITUACIJI
A da se neki političar okuraži i stvarno, evo, recimo, baš pred izbore u studenom, javno deklarira kao gay? Najebo bi 'ko žut, koliko god Amerikanci proglašavali Hrvatsku vrhunskom gay turističkom destinacijom u kojoj polako nadolaze neki novi vjetrovi, s tolerantnijom klimom i liberalnijom atmosferom. Još će puno sezona proći prije nego što građani promijene svoj tvrdi stav prema onima koji više vole isti spol. Iako su, tvrde stručnjaci, često protiv toga baš oni koji u dubini duše imaju problema s vlastitom seksualnom orijentacijom. Žestoko napadaju jer su nesigurni i vode neuredni seksualni život, ali o tome neka sude znanstvenici.
Ja laik, mogao bih recimo pokušati zamisliti kako bi se u "homo situaciji" snašao Ljubo Jurčić, kandidat za premijera trenutačno po anketama najjače stranke u Hrvatskoj. Jer stranka koja se glasno zalaže za pravo "biti drukčiji i ne suditi drugačijemu", nudi ovoga puta za lidera dokazanog konzervativca koji po svoj prilici osobno manje blagonaklono gleda na gay svijet, nego jedan Sanader. Može Sanader svojim biračima pričati što god želi, ali daleko je on od klasičnog hrvatskog tradicionalista. Sigurno mu nije bilo lako u izrazito religioznoj obitelji pokraj brata svećenika dilati erotiku dok je osamdesetih godina prošlog stoljeća živio u inozemstvu. A od prodaje fotki s golim tetama je živio, i to dobro živio, pa je i sam bivši glasnogovornik Vlade Maček često znao reći da je šef upravo u to zlatno doba trgovine erotskim sličicama Startu zaradio za prve skupe satove. Prema tome, Sanader osobno vjerojatno ne bi trebao imati većih problema s prihvaćanjem neuobičajenog pogleda na seksualnost, mada to nikad neće smjeti priznati pred biračima jer među njima bi u najboljem slučaju jedan od deset rado linčovao kojeg pedera. Zato će Sanader pred svojim biračkim tijelom u jednom Drnišu, po gospićkim selima i u drugim utvrdama HDZ-a, za svaki slučaj s guštom u obraćanju narodu verbalno nagaziti na sve te "božje izrode", "greške prirode" i posebno svemira, kako su to obrazložili svojedobno u Saboru najviši umovi hadezea.
HRVATSKA JE PUNA PEDERA
Dok će Jurčić upravo suprotno, zbog visokih društvenih, civilizacijskih dosega SDP-a biti prisiljen s osmijehom mahati ljudima na vrhu Gay Pride kolone, a osobno se vjerojatno gnušati homoseksualaca i s rođacima koji čine temelj desne glasačke mašinerije sprdati se s tim "nakazama" kojima je majčica priroda uvalila zajeb.
Gadna je to tema, gadna i kontradiktorna, ponovit ću se u nedostatku pameti za bolji epilog. Hrvatska je puna pedera, a ja pritom uopće ne mislim na homoseksualce. Mnogi se krajnje pederski ophode prema ovoj državi i narodu, a onda se iskaljuju na homoseksualcima. Vjerojatno nije najpametniji potez paradiranje gradom zbog dokazivanja svoje seksualne orijentacije, ali u ovoj fazi razvoja hrvatskog društva to je valjda neizbježno. Još će dugo vremena homoseksualci biti nepravedno nepoželjni u političkom, a skoro i svakom drugom javnom životu, osim možda arta, estrade i popa. Društvu će, gle apsurda, i dalje prihvatljiviji biti zlostavljači supruga, ratni zločinci s poželjnim obilježjem na uniformi i ratni profiteri koji su trliš devedesetih zamijenili skupim odijelima i kravatama. Ako ništa drugo, raduje me što se ta tema ne koristi češće u dnevnoj politici za diskvalifikaciju političkih protivnika, barem ne među timovima u A klasi što dokazuje i izlizani slučaj premijera. Glede B i C klase, ha, pa bilo bi krajnje naivno za očekivati da politički biseri tipa Ante Kovačević neće upravo na tome graditi svu svoju političku spiku.
Post je objavljen 11.07.2009. u 17:40 sati.