Pet, 31/08/2007 - 16:28 — Drugi film
Posebno je ovoga ljeta premijer gazio po svojoj 9. izbornoj jedinici koja glasi za jaku utvrdu HDZ-a, ali s vremena na vrijeme ipak zastrani, pa njezini birači znaju promijeniti ustaljenu praksu i kazniti svoje idole. Sve nešto Sanadera trta da bi se baš to moglo dogoditi ove godine. Je Dalmacija fjakasta, a konkretno 9. izborna jedinica i skrojena tako da ZNA SE tko izvuče na izborima najviše, al' Dalmacija je i dišpet. A diš većeg dišpeta od glasanja za one kontra, za krive. Zna to stari dobro, ipak je to njegov metalitet pa je povukao ovoga ljeta od sv. Vlahe do sv. Duje i najveće svetinje Hajduka.
Nije mala stvar biti gradonačelnikom jednog od četiri najveća grada u Hrvatskoj, ali kad se radi o Osijeku, to mora da je pakleno iskustvo čak i za "velikog" političara kao što je Anto Đapić. Za razliku od Zagreba, Splita i Rijeke, taj je grad rat proživio u izravnoj opasnosti, a gle ironije, umjesto da zato njime godinama vlada neki karizmatični ratnik agresivac, jedno dugo razdoblje prva je gradska fotelja bila rezervirana za blagog Zlatka Kramarića, liberala, urbanog lika poniklog iz pop kulture kojeg ne možeš zamisliti, recimo, na koncertima Thompsona.
Anto Đapić ovih dana prisilno odstupa. Tuđom voljom, dakako. Veli da mu je bivši prijatelj Glavaš koji je i dalje institucionalno smješten, zabio nož u leđa, da ga je ostavio na cjedilu, njega koji je jedini držao Glavaševu stranu sve ono vrijeme kad je za osječkog ratnika s mračnom biografijom bilo najgušće. Glavašev HDSSB formira vlast bez Đapićevih pravaša, a s "reformiranim komunistima", seljacima, narodnjacima… i jasno, s Kramarićem. Nema veze što je to neprincipijelna koalicija (kao da drukčija uopće postoji), opravdavaju se političari iz Osijeka pa nazivaju svoj brak iz koristi lokalnom tehničkom vladom. To je termin koji se koristi kad se grupe različitih svjetonazora ili ideologija udružuju radi osobnih interesa, a nekako moraju pred biračima opravdati to udruživanje. Nije to ni prvi, a bogme ni zadnji put da se zbog "viših interesa" gaze načela i ideologija koja okuplja političke stranke. Uvijek u takvim situacijama glavni protagonisti poručuju da imaju na to pravo jer lokalna politička razina nije kao ona nacionalna. Na lokalnoj vladaju drukčija pravila. Od stranačkih načela puno je važnija takozvana komunalna problematika i ona je ta koja odlučuje, zbog nje se bez problema može udružiti pas s mačkom, jing s jangom, jabuka s kruškom, pa ona po logici stvari i lijevi s desnima. To je samo tehnički, pobogu, reći će vam lokalni političari. U toj igri nema dosljednosti i nedosljednosti, načela i sličnih moralnih prepreka. A onda, s druge strane, kad dublje sagledaš stvari skužiš da ni na nacionalnoj razini u politici svjetonazor i ideologija ne znače puno. Kroz ova nepuna dva desetljeća hrvatskog višestranačja nagledali smo se svega, a primjera je "kol'kohoćeš". Od liberala Budiše kad je bio desniji od Đapića ili Đapića u izraelskoj epizodi kad je bio skloniji Židovima od najvećih hrvatskih štovatelja judaizma. Lijevi su skretali desno, komunisti branili ustaše, ustaše čuvali leđa partijašima… Rekao bi čovjek da smo najpopustljivija nacija na svijetu, skloni praštanju, skrušeni, prava janjad. Samo na prvi pogled. Jer sve je to samo, dragi moji, u predizborne svrhe. Već u ponedjeljak nakon izbora ispod janjeće kože zablistaju vučje oči, a popustljivost, praštanje i ostale kršćanske furke brzo padnu u zaborav.
STRAŠNO ME LJUTI KAD IDIOTI POSTAJU CIJENJENI LJUDI
Ma kakav moral, kakvo poštenje, kome to treba, ljudi moji, u zemlji bezličnih zakona i nepravde zarasle u čvrsto ukorijenjeni korupcijski korov… Nedavno su inspektori doma kod visoko rangirane djelatnice primoštenske Turističke zajednice zatekli turiste ilegalce. Iako uredno prijavljeni, boravili su u kući koja nema dozvolu za primanje gostiju. Kad je gospođa prijavljena, nije više bilo sporno to što je uhvaćena u prekršaju, nego tko ju je prijavio. Događaj je u medijima istoga dana počeo poprimati političke konotacije pa ubrzo više nije bilo bitno da je osoba koja u TZ-u ima zadatak prijavljivati goste ilegalce uhvaćena u prekršaju, nego zašto je prijavljena, tko ju je prijavio, i kako će se to odraziti na primoštensku općinu, odnosno njezina poznatog načelnika. A jasno, za sve je najviše bio kriv glasnik koji je donio lošu vijest, prokleti novinari, zločinci. Koga vraga njuškaju. Za dva tjedna sezona bi ionako završila, ali morali su oni doći njušiti. Ne bi to njima palo na pamet da ih netko nije potplatio, instruirao! No, srećom, uvijek neka nova priča potjera u zaborav i najgrđu aferu. Svaka priča u novinama traje samo dok se ne pojavi druga, jača… Osim ako se ne radi o Paris Hilton, jer ta tema već je godinama nenadjebiva!
"Kosa mi se na glavi diže i strašno me ljuti kad vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi", pjevao je davno Branimir Štulić. Baš mi je legao taj stih tijekom nedavne euforije izazvane navodnim dolaskom bogatašice Paris Hilton u Dalmaciju. Spoznali smo tako opet da Hrvatska nije jedino mjesto na svijetu gdje bezlični curetci preko noći postaju mega zvijezde. Jednako kao i pola Hrvatske, i meni se kosa na glavi dizala dok je nacija, kao da je retardirana, iščekivala tu bogatu kokoš, mada nitko pojma nije imao zašto je se čeka i zašto je tjedan dana po Dalmaciji bili napeto kao pred dolazak pokojnog Pape prije nego što je prvi put poljubio hrvatsko tlo. Postajemo kretenoidni poput Amerikanaca. U mojoj bolesnoj novinarskoj branši postoje valjda cijela odjeljenja koja se bave samo tom koketom, a balavurdija bi, čini mi se, još i platila da se jedne večeri barem na sekundu nađu u birtiji gdje tulumari razuzdana plavojka s po grama mozga, pa da mogu svima pričati da su bili u lokalu gdje je lokala i plesala Paris Hilton, najpoznatija bezvezara oduvijek. Rekla bi neka prosječna baba: di ovi svit ide, sinko moj? Mora da mu je doša kraj!
HOĆE LI DALMATINSKI DIŠPET GLASATI KONTRA?
Za razliku od šuplje tikve Hilton, predsjednik naše Vlade dotur Sanader sa svojom je svitom ovo ljeto viđen na svim lokacijama. Nema gdje nije bio. Otvarao, sjekao vrpce, polagao temeljce, ali i kutrio pokraj ulizica domaćina po nebrojenim svečanim ložama stadiona, teatara, pred raznim pozornicama na otvorenome i pozirao medijima. Bilo ga je na sve strane, kao da je Bandić, baš kako to i dolikuje zadnjem polugodištu pred izbore kad kandidati na šefa vlasti veslaju, plješću, oblače narodne nošnje, druže se s bakicama na pijaci… Ma sve! Što god treba, sve za izborni uspjeh, za trijumf, za još četiri godine na vrhu. Posebno je ovoga ljeta premijer gazio po svojoj 9. izbornoj jedinici koja glasi za jaku utvrdu HDZ-a, ali s vremena na vrijeme ipak zastrani, pa njezini birači znaju promijeniti ustaljenu praksu i kazniti svoje idole. Sve nešto Sanadera trta da bi se baš to moglo dogoditi ove godine. Je Dalmacija fjakasta, a konkretno 9. izborna jedinica i skrojena tako da ZNA SE tko izvuče na izborima najviše, al' Dalmacija je i dišpet. A diš većeg dišpeta od glasanja za one kontra, za krive. Zna to stari dobro, ipak je to njegov metalitet pa je povukao ovoga ljeta od sv. Vlahe do sv. Duje i najveće svetinje Hajduka. Koliko su analitičari stranke na vlasti natrpali PR happeninga i poziranja za ovo ljeto, najbolje mi je dokazala šibenska Tehnološka cesta, strateški lokalni projekt za koji se danima čekalo glavurde iz Vlade da je svečano otvore, ali ovi uopće nisu došli. Nisu stigli. No, stigli su zato Puljani izviždati premijera nekidan na koncertu Olivera i Gibonnija u Areni. Kuler je to podnio muški, praveći se da ne čuje, kao da to nisu njegova posla, ali po onome što sam vidio, da ne kažem onome što nisam vidio na javnoj televiziji kojoj svi ti zviždači plaćaju pretplatu, situacija nije bila nimalo ugodna. Sreća što nije bila previđena govorancija jer bio bi to samo takav fijasko.
ŠTO VRIJEDI BIRATI LOKALNO KAD ODLUČUJE NEKOLICINA
Aktivna je bila ovoga ljeta i opozicija čiji je najjači krak SDP ušao u ljeto s visokim plasmanom po (ne)službenim anketama, doduše nekako netipično, ne znam kako bi to opisao osim da rade drukčije nego ranije. Istini za volju, nije još započela prava, ona službena predizborna kampanja, ali mislim da bi oporbenjaci svejedno mogli biti malo aktivniji. Prostora za intervenciju ima koliko hoćeš, ali da nema interneta i sporadičnih uleta neidentificiranih osobenjaka s blogovima i youtube provokacijama, bojim se da mnogi "nestašluci" vladajuće A ekipe uopće ne bi dobili zasluženu kritiku. A to bogme brine svakoga tko ovih dana razmišlja o promjenama u Hrvatskoj. Većina se njih pita, sjede li u Saboru fikusi ili odgovorni intelektualci. Kad uopće možemo očekivati da će zastupnici početi glasovati po savjesti umjesto da svi do jednoga djeluju kao identične karike unutar stranačke glasačke mašinerije kojom upravlja vrh, a u nekim stranka taj vrh doslovno označava jednu jedinu osobu jer ZNA SE, u hrvatskom političkom životu još ima autoritarnih gospodara čija je prva i zadnja, a tko misli drukčije – najebo je. Sad pred izbore, netko se sjetio te zgodne saborske teme pa svi obećavaju kako dolazi novo, bolje vrijeme za hrvatsku parlamentarnu spiku, za hrvatsku demokraciju. I stvarno, kad čovjek do apsurda pojednostavi stvari i sagleda ih onakvima kakve jesu, stekne dojam da živimo u velikom cirkusu gdje svakodnevno sudjelujemo u teškoj sprdačini. Što vrijedi glasati po izbornim jedinicama za lokalne ljude kad će u Saboru ionako o svemu odlučivati njih nekolicina hrvatskih "iluminata". Jasno. Jer ne idu ljudi u Sabor da bi glasovali po savjesti nego da bi zaradili penziju. A za dobru lovu, očito, i najmoralniji među njima dopuštaju stranačkoj stezi da ih nadglasa. Njihovo "ja" nadglasat će stegu tek onda kad društvo sazrije, a političari nadrastu balkanski "zastupnički" mentalitet. Tek onda će hrvatski Sabor i naša parlamentarna demokracija postati istinskim zakonodavcem koji vlada Vladom, a ne obrnuto. Zna se kako zna biti gadno kad se potrefi da Vladom vlada stranka kojom čvrstom rukom vlada pojedinac, jedan, prvi među nejednakima.
POMOZIMO GLUMIČIĆU DA SKUPI ZA POREZ
U takvoj državi nije onda nimalo čudno što celebrityji ne plaćaju porez. Sreo sam tako, eto, jučer Maju, bivšu manekenku. Oduševilo je što su poreznici stisli plastičara Sinišu Glumičića jer veli da joj je svojedobno, dok je bila na vrhu karijere, masno naplatio odstranjivanje nekakvog džinovskog prišta s čela. Ne samo da je morala nositi flaster dulje nego da je pustila majku prirodu da obavi svoje pa se izraslina sama povuče, nego dan danas mora make-up pripravcima skrivati ostatke tog vulkana. Uglavnom, slavni plastični kirurg kuka da je toliko švorc da nema za porez što će mu teško tko povjerovati, pogotovo nakon odgledane prve sezone američkog TV serijala Nip & Tuck gdje Sinišini kolege žive u bahatom obilju. Da mene uhvate u poreznom prekršaju završio bi kao Al Capone, ali za bogataše je normalno da muljaju s porezom, pa tako naš meštar za cice od silikona može 2001. godine prijaviti državi 29 tisuća kuna prometa, iako istodobno silikonsko povećavanje grudi naplaćuje preko 20 tisuća. Jadna država. Kako će održati svoj skupi, tromi stroj ako ne može izvući lovu od 200 bogataša? Da ne bi možda zaradili od moje mizerije? Bilo bi najbolje da otvorimo 060 telefone i pokrenemo humanitarnu akciju sa sloganom: Pomozimo Siniši da skupi za porez! Zauzvrat će, tko zna, možda odlučiti uljepšati naciju. Mada sumnjam bi li nam i najbolji plastični tretman pomogao. Naš problem je ipak unutarnje prirode, ne može se sanirati vanjskim intervencijama već eventualno dugoročnom psihoterapijom. Od vrha, pa nadalje, prednost imaju ove naše najpametnije glave, naši demokratski izabrani predstavnici. A narod? Ma daj, uozbilji se! Narod je neizlječiv.
Post je objavljen 11.07.2009. u 17:39 sati.