Čet, 25/10/2007 - 15:32 — Drugi film
Višestranačje u prijevodu na hrvatski bi značilo dualizam + folklor stranaka od kojih tek mali postotak prijeđe izborni prag / Nadalje riječ dualizam obuhvaća jednu građansku i jednu nacionalnu opciju u Hrvatskoj / Narod, je međutim odavno skužio da se niti te dvije opcije previše ne razlikuju - svrha postojanja im je vlast, odnosno borba za vlast i ne prezaju da zaigraju šije šete sa Hrvatskom kao glavnim ulogom / Strategijski put Hrvatske prema Europi je zacrtan, treba nam ruka koja će se pobrinuti za osvještavanje građanskog svjetonazora - preostaje nam nada da to neće biti faraonski HDZ , kojem bi i samom bilo bolje da provede neko vrijeme u opoziciji
Neodlučni i neopredijeljeni ove su jeseni najvrednija roba. Oblijeću ih lešinari svih boja, nude im se, uguzuju im se i čine sve ne bi li im se svidjeli. U ovako mrtvoj izbornoj utrci svaki glas može odrediti pobjednika i gubitnika, pa se političari na sve načine trpaju nesvrstanima koji pojma nemaju kome će dati svoj glas. Sva su svjetla uperena na tih, možda i cijeli kvarat, hrvatskih građana koji od izbora do izbora kalkuliraju i u zadnji tren biraju one koji im daju za to razloga. Razlozi mogu biti razni, apstraktni, morbidni, (ne)logični… zar je uopće bitno; važno ih je pridobiti za sebe. Na svakim izborima toj se vojsci pridružuju i svi oni prevareni, razočarani… A Hrvatska je krcata prevarenih i razočaranih. Mogli bi ih izvoziti.
Čedo slatko naše višestranačje, punoljetno postati će...
Ali bez brige. Ovako ponosna nacija, pojačana još s nekoliko temperamentnih regija, ima još uvijek najviše onih koji jedva čekaju poginuti za facu s čela izborne liste. Onih koji grčevito uzdižu stranačke zastave i transparente svojih političkih uzdanica i dok im ne pukne glas uzvikivaju stranačke parole pjeneći se i slineći pritom. Ti isti birači obožavaju mrziti suparnike, svaku partiju karata pretvoriti u politički obračun i izići na izbore makar zato da glasaju protiv, ako slučajno iz nekog razloga ove godine nemaju zašto ZA. Mnogi su odavno odabrali ove ili one, opredijelili se za jednu od sada već samo dvije ponuđene opcije. Jer draga nacijo, na ovim se izborima više nego ikada ranije iskristalizirao politički dualizam, a na meniju su jedna nacionalna i jedna građanska opcija. Zajedno sa svim onim strankama i strančicama koje im pripadaju. Sazrijeva polagano naša hrvatska politika. Sazrijeva, a još ni punoljetna nije. Čedo slatko naše višestranačje, punoljetno postati će tek u proljeće dogodine. Brže će sazrijeti od većine političara koji još nisu skužili da se dijele na ove ili one. Priznajem, nije baš savršeno nazvana podjela, ali nacionalna i građanska zadovoljit će potrebe ove škrabotine. Mnogim, dakle, političarima koji si utvaraju strašnu zrelost očito još nije jasno da ih ljudi uglavnom dijele na ove i one, i to samo onda kad su dobre volje pa dopuštaju da možda ipak nisu svi oni isti kurvini sinovi i lopuže. Nadam se samo da se na ovim parlamentarnim izborima neće opet pojaviti stotinjak stranaka i vjernika među njima koji valjda stvarno misle da mogu nešto postići. Bilo bi sjajno kad bi nas poštedjeli svoje gluposti, uh… kao da nam nije dosta ovih stalnih igrača koji nekako uspiju prijeći izborni prag pa poslije briju da su državnici.
Nacionalna vs. Građanska opcija + folklor stranaka koji daje poseban štih izborima
Nije loš taj dualizam što igru svodi na ove ili one, mada zgodan je i onaj ostatak, folklor bez kojeg bi izbori bili još morbidniji. Tu smo gdje jesmo i treba odabrati najbolje za sebe i za Hrvatsku. Biramo između nacionalne i građanske opcije sa svim onim što ove čini ovima a one onima. Možda pretjerujem, ali odlučio sam vjerovati da sve što se od politike nudi mogu svesti pod jedni od to dvoje. Po prvi put otkako je višestranačja, obje smo opcije vidjeli na poziciji, svi su se izredali na vlasti. Možda ne strogo stranački, ali ako ih svedemo na ove dvije opcije, izredali su se svi i svi su nas u nekom trenutku razočarali, možda nekoga čak i oduševili. Imamo dva izbora, kvarat neodlučnih ili neopredijeljenih i sve one nabrijane s parolama koji jedva čekaju zaigrati na «šije-šete» ulažući budućnost Hrvatske na iduće četiri godine. I da se netko ne zabuni: nisu ovi zasad još neopredijeljeni takvi zato što se ne kuže u politiku. Baš suprotno! Neodlučni su i neopredijeljeni baš zato što se kuže. Oni prednjače pred poslovično apolitičnom mladeži, bakicama, domaćicama i redikulima koji imaju sreće biti neopterećeni izborima.
Faraon Vlado brije krivi film
Jedan od «najjačih» argumenata Sanadera i njegovih kada govore zašto reći NE građanskoj opciji koja usput, od proljeća vodi prema svim istraživanjima je – imali su priliku nakon 3.sijećnja i ništa nisu napravili! Zar nije fascinantna ta bahatost iz usta onih koji su prije toga deset godina vladali pretvorbom i privatizacijom, cirkusom koji je međunarodno izolirao zemlju i nametnuo Hrvatskoj reputaciju nekakve europske banana državice s osobom lika i djela «apsolutisticus euroskepticus» na čelu? Zato je Sanader trenutačno najmoćniji političar u državi. Ne šljivi taj nikoga dva posto. Bez pardona upire prstom, a zašto i ne bi kad kod njegovog nepismenog biračkog tijela to samo tako prolazi. Gazda HDZ-a ima muda za sve ostale, hladan je, proračunat, umišljen i bahat. Vladu vodi na jednak način kao i stranku, neprikosnoveni je vođa, autokrat i jednako nemilosrdan prema svima. Ne znaš prema komu je nemilosrdniji, političkim suparnicima ili svojim poslušnicima. Prava šteta što je s one strane, što brije krivi film jer da «građanska» Hrvatska ima takvoga, odavno bi i muška i ženska djeca zajedno slušala predavanja o seksu i spolnim odnosima u školama, a država ubirala PDV od prijateljica noći. Sve uspjehe pripisuje sebi, za neuspjehe okrivljuje niže rangirane, sitne ribe za jednokratnu upotrebu. Ministre nije žrtvovao samo zato da mu ne bi spočitali da je loše birao suradnike, osim toga, oni su tamo samo figure, jer tata drži sve u rukama. Tako je to u faraonskom HDZ-u oduvijek.
Terapija za hrvatsko društvo: HDZ u sanatoriju dok se dobro ne primimo za Europsku uniju
HDZ bi strašno profitirao u opoziciji, tom sanatoriju za zabludjele političare gdje bi ih prema dobro poznatoj dijagnozi valjalo zadržati barem do kraja 2010. godine, da se zemlja dobro primi za Europsku uniju. Budimo realni, vlast treba promijeniti ponajviše radi svjetonazora, jer bez obzira na veliku filozofiju sve ostalo što bi neka nova vlast donijela bile bi nijanse. Sve ostalo mijenjat će se u plus-minus 10 posto. Neće biti ključnih promjena, jer Hrvatska pred vratima EU naredne četiri godine uglavnom će se prilagođavati pravilima igre novih «tata», kojima je svejedno pleskaju li po guzi nestašnog Ivicu ili nekog proćelavog Hercegovca. S obzirom da je puno toga unaprijed određeno s te strateške strane, za Hrvatsku bi bilo najbolje da se skoncentrira na, godinama propuštanu građansku transformaciju, da se počne pretvarati u građansko društvo, i iz opanaka i odijela od sukanca preodjene se u novo svjetonazorsko ruho. Strategiju više ne možemo mijenjati, ona je definirana i određena za idućih X godina, ali možemo se pozabaviti sobom samima i početi stvarati moderno društvo znanja, kulture, tehnologije.
Šije šete šije šete... seljaci ili znanstvenici
Promjena vlasti potrebna je zbog uvođenja novih pravila igre a ponegdje i zbog uvođenja zdrave pameti u nezdravo društvo. S ciljem da se pretvorimo u otvoreno demokratsko društvo gdje neće «grozdovi» učiti djecu kako da se seksaju. Prodavati muda pod bubrege onima koji su odavno sve to vidjeli na internetu pa uživaju na promašenom predavanju jer mogu do mile volje ismijavati predavača koji pojma nema koliko je promašen i vjerojatno predaje o apstraktnim situacijama o kojima nije pristojno pričati, hm.
Općepoznato je i to svi znaju, da je svjetonazor HDZ-a u najvećem obimu blizak ruralnoj populaciji, i da ne leži baš onoj pretjerano urbanoj. Ova zemlja još uvijek je pretežno seljačka, a ovako mala može opstati jedino ako bude zemlja znanja, što će biti teško dok ministar znanosti ratuje sa svjetski eminentnim znanstvenicima tipa Đikić i Radman.
Opozicija - formula za razvoj
(…) OK, bilo bi krajnje nepošteno i lažno optužiti HDZ da su nekakva sekta koja Hrvatsku vraća u srednji vijek i u maniri inkvizitora gazi sve urbano, ali na žalost, njihov je kadar star. Ono malo što je modernizirano, što ih je nakon puno godina učinilo pravom europskom strankom, na žalost slabo dolazi do izražaja zbog prioriteta koje gura ta stara garda opterećena partizanima i ustašama. U četiri godine opozicije napravili su veliki iskorak, iz jedne silene, bahate družine koja se stalno poistovjećivala s Hrvatskom samom, uz opasku da je Hrvatska HDZ i da je onaj tko nije s njima protiv Hrvatske, su se približili pravoj europskoj stranci. Možemo onda samo zamisliti koliko bi za njih dobro bilo da još četiri godine odu u opoziciju. Vratili bi se na scenu produhovljeni, pomlađeni i bilo bi gušt polemizirati s njima o modernim temama, u prirodnom, urbanom, građanskom okružju gdje više nema prostora za ZNA SE retoriku, koja nažalost još uvijek zna prevladati jer vuk dlaku mijenja, ćud nikako. Bilo bi zlo i naopako, ponavljam se, svaliti sve na njihova leđa jer ni druga strana nije divna i krasna. Nadajmo se da su se opametili, da se onako sicky koalicija ne može ponoviti. Ruku na srce, uz onakvog Budišu (liberala! Majko mila!) nisu ni mogli puno. Danas, kad je Hrvatska pred vratima Unije, ima iskustvo koalicije i ekipu koja bi trebala biti pametnija, građanske stranke imaju dobru šansu učiniti Hrvatsku građanskom, anulirati loše zakone koji često veze sa zdravim razumom nemaju. Valjda nas neće iznevjeriti!?
Post je objavljen 11.07.2009. u 17:33 sati.