Kroz jučerašnje čitanje iz Evanđelja razmišljali smo o poslanju dvanaestorice učenika, koje vidjeli smo Isus šalje da propovijedaju o Kraljevstvu nebeskom. Danas vidimo kako ti isti učenici dobivaju upute što im je činiti i kako ostvariti tu zadaću koju im Isus dade.
„Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite. Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje“ – načela su i upute koje učenici dobiše.
Što nama danas znače ove upute?
Nepobitna činjenica je da danas ima toliko bolesnih, umornih i napaćenih. Grijeh kao strašna pošast hara i uzeo je silnog maha u svim područjima društvenog života, ali isto tako i osobnog života čovjeka. Silno mnoštvo je satrveno i zapušteno kao ovce bez pastira. I stoga Dobri Pastir šalje svoje učenike govoreći im: Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenikâ u žetvu svoju (usp. Mt 9, 36-38).
Gospodar žetve neprestano nas poziva da budemo Njegovi poslenici u ovom svijetu. Hoćemo li napraviti taj iskorak u vjeri? Okrenuti se oko sebe i vidjeti potrebe onih s kojima dijelimo životne prostore i krenuti s vjerom u snagu Imena Isusova? Vjerujemo li da u Ime Isusovo možemo liječiti bolesne, mrtve uskrisivati, gubave čistiti i izgoniti zloduhe? Vjerujemo li u snagu Imena Isusova? Sjetimo se za trenutak onog oca koji dođe moliti za svog sina i reče Isusu: Pa ako što možeš, pomozi nam…a Isus mu odgovara: Što? Ako možeš? Sve je moguće onome koji vjeruje. (usp. Mk 9, 22-23). O da, potrebno nam je ono gorušičino zrnce vjere.
Kako liječiti bolesne? Jednostavno - svojom iskrenom molitvom za njih, pružajući im duhovnu, materijalnu i svaku drugu pomoć koja im je potrebna.
Što znači –uskrisiti mrtve? Jesmo li kada pomislili na duhovne mrtvace? Da su mnogi iako tijelom žive duhovno mrtvi, svjesno ili nesvjesno u stanju grijeha. Koliko razmišljamo o strahoti te gubavosti? A što reći o tolikim zlodusima koji danas vladaju? O zloduhu psovke, ovisnosti o drogi, alkoholu, pornografiji, igrama na sreću, o zloduhu vračarstva, gatanja, okultizma, o zloduhu pobačaja i mnogih, mnogih drugih. A plaća za grijeh je smrt! (Rim 6, 23)
Žetva je uistinu velika…..Jesmo li umom shvatili i srcem prepoznali što nam je činiti?
Srušimo svoju sebičnost i okrenutost sebi. Srušimo bedeme neopraštanja, kritiziranja i osude, a otvorimo svoje srce za potrebe braće i sestara koji bilo glasno bilo nijemo vapiju za pomoć. U iskrenoj molitvi donesimo ih Isusu. Nemojmo kalkulirati s milošću Božjom. Ona nam je dana u izobilju i besplatno. Besplatno smo primili sve što imamo. Ni za što nismo zaslužni, osim za svoj grijeh. Jedino je on proizvod nas samih. Ali Bog nam je upravo takvima pokazao svoju ljubav time što je Krist, dok smo još bili grješnici, umro za nas ( usp. Rim 5, 8). Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni (Iv 3, 16).
Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? (1 Kor 4, 7). Besplatno smo primili, besplatno dajimo. Nemamo vremena za premišljanje. Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek (Ps 39, 6).
Bog traži naše pripravno srce da bi po nama mogao djelovati u svom narodu. Pristajemo li biti kanali Njegove ljubavi i milosrđa za ozdravljenje i spasenje naše braće? Nitko ne može odlučiti umjesto nas!
Ljljana
Post je objavljen 09.07.2009. u 22:30 sati.