Šetao sam obalom što vodi od Vrsara do kampa Porto Sole..
Često sam tamo...
Tako, zagledavam se u more
I gledao sam oblutke što ih je more u nekom drugom vremenu
oblikovalo i poslagalo uz obalu
Svi jedinstveni... svaki poseban... svaki savršen
Tu nitko nikome ne uvjetuje postojanje...
ni oni moru,
ni more njima...
Bilo ih je puno...
kao puno svjetova...
svemira...
ljudi...
Da ih sve pokupiš i ponovno složiš...
nikada ne bi tako (onako rasuti uz more) postojali u savršenom
redu...
Oblutci se bezgraničnim povjerenjem predaju moru...
na isti način kao što se čovjek predaje vremenu...
(iz zbirke ''More ljubavi'')
Post je objavljen 09.07.2009. u 14:48 sati.