BROD
Prerano je još
premalo znam o tebi
Znam samo da oči ti sjaje
dok pričaš o svojim plamenim kuglama
opasnosti koja te opaja
i kako je velika sjena podno tvojih zjenica
kao da te donio neki vjetar
odnekud s juga
......smješiš se, a nježnost me tvoja plaši........
Dok otvaraš mi svoje dane u samoći
mirisi su stari i poznati:
vidim zavjese, prazninu i prozor,
zastajem i drhtim: filigransko prepoznavanje.
.....smješim se, a nježnost te moja plaši.....
Kao da slikamo pastelama
brod koji još samo mora
u ružoprstu zoru otploviti
......vjetar je nešto hladniji, a nebo je puno zvijezda......
Krademo smutljivci lijepe trenutke,
u šapatu vremena,
u jecaju kiše.
......smješim se, nježnost me moja plaši.....
Kao da dodirujemo plavo sutra,
čeznutljivo, zadivljeno i nijemo.
Dotičemo se prstima.
Način na koji izbjegavaš moj pogled
govori mi o modrini, snu i brodovima.
Kao da stalno sanjaš ili putuješ.
....prerano je još, premalo znam o tebi....
...a vani je već ljubičasto nebo, ili je u mojim očima....
Post je objavljen 07.07.2009. u 21:44 sati.