Marketing
Bronca iz Izole
Jučer je završio rukometni turnir u Izoli. Mlađa je svaki dan putovala busom, odigrala utakmicu ili dvije i predvečer se vraćala. U subotu su tajo i Velika otišli navijati. Jučer tajo i ja. Dok se rijeka auta tijekom vikenda ulijevala u Hrvatsku, mi smo bili kontraši. Zbog gužve na par slovenskih kilometara, trebalo je po 45 minuta od Umaga do Izole. Inače put traje mal više od 25 minuta.
Nisam u Izoli bila cirka negdje oko petnaest godina. Znam da sam prve naočale naručila u jednoj izolskoj optici. U izolsku bolnicu, hvala Bogu, nis morala ići. (To je ona bolnica za čiju smo izgradnju odvajali od plaća i mi s ove strane granice. I u koju se i dandanas ode ako je riječ o jako hitnoj intervenciji i ako se ima novčića.) Oduševio me park u centru grada, s paviljonom i vodoskokom. Netko se očito s puno ljubavi brine o njegovom izgledu.
Male rukometašice, generacija Mlađe, odigrale su u nedjelju utakmicu za treće mjesto. Kratki dogovor oko taktike,
par efektnih golova
i slavlje.
Osvojile curke brončanu medalju! Tajo i ja se pokupili kući, Mlađa, njene suigračice i treneri proslavili medalje pizzom. Jedno lijepo iskustvo, (ipak) par razmijenjenih e-mail adresa, bez ozljeda (igralo se većinom na betonu, uf). Sad slijedi pravi ljetni odmor.
Sutra mi stiže teta. Jedna od gostiju koji to i nisu. Slijedećih nekoliko dana imamo novu domaćicu. Tetka će kuhati, na moju radost i veselje. U zamjenu za obavljanje kućanskih poslova, ove joj godine možemo ponuditi novu gradsku plažu. Koja blagodat, more na 20 m...
Post je objavljen 06.07.2009. u 17:45 sati.