KRŠĆANSKA LJUBAV
U čemu je kršćanska ljubav? Po čemu se razlikuje mili i kulturni, plemeniti i dobro odgojeni čovjek od kršćanina? Ili drugačije pitajući: što razlikuje kršćanina od čovjeka koji ljubi? Ili još drukčije: koje su karakteristične osobine kršćanske ljubavi, ljubavi koja je plod i sažetak Evanđelja?
Tri karakteristične dimenzije ljubavi: kršćanska ljubav obuhvaća sve, počinje uvijek iznova iz vlastite inicijative i žrtvujući samu sebe ostvaruje se u patnji.
1. Ljubiti sviju
Čovjek je ograničeno biće. Apsolutan je samo Gospodin Bog. U Isusu Kristu Bog se ograničio. Postao je čovjekom kako bi uzdigao čovjeka do božanske dimenzije. Čovjek si izabire prijatelje, drage kolege, simpatične poznanike. Međutim, Bog ljubi sviju.
,,Ljubiti sviju” čini se čovjeku nečim nemogućim, a upravo mu je to potrebno da bi mogao sudjelovati u Božjem životu i da bi mogao ljubiti onako kako je Isus ljubio, prolivši svoju Krv za sviju. Očigledno je, da čovjek vlastitim snagama nikada neće biti u stanju ljubiti sve. Samo uz posebnu Božju pomoć, zahvaljujući Njegovoj Riječi, sakramentima i u jedinstvu sa zajednicom kršćana, čovjek može ljubiti onako kao što sam Bog ljubi i u stanju je prijeći preko ograničenja, koja mu nameće karakter, odgoj, običaji, kultura i ući u novu dimenziju života. Riječ Božja je prepuna ovakvih ,,neljudskih" zahtjeva: ljubite kao što Otac vaš Nebeski ljubi, jer On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima".
Ljubav prema svima, u prvom redu, nije stvar osjećaja, nego zahtjev vjere. Po vjeri znamo da je svaki čovjek dostojan Krvi Kristove i da ga Bog neizmjerno ljubi. Naša ljubav nije ništa novo - samo sudjeluje u Božjoj ljubavi. Voli ono što je već zavoljeno. Bez vjere je nemoguće ljubiti sviju, jer, tek zahvaljujući njoj, može se otkriti prava vrijednost i pravo dostojanstvo čovjeka. Tko se trudi zajedno s Kristom ljubiti sviju, već ovdje na zemlji ulazi u Božji život, postaje pravo dijete Vječnog Oca, učenik i brat Spasitelja. Ljubav prema svima zahtijeva potpuno predanje sebe Bogu. U ovoj ljubavi ne ostavlja se ništa za sebe, ali materijalno i duhovno siromaštvo pretvara se u neizmjeran izvor bogatstva i sreće - u samoga Boga.
2. Ljubiti prvi
Vrlo je važno da čovjek doživi, a posebno dijete, što više ljubavi. Što više dobije na početku života to će kasnije moći više dati drugima. Bog je onaj koji prvi ljubi, On je izvor ljubavi, jer je Ljubav. Onaj tko dopusti da ga Bog ljubi postaje sve sposobniji da on sam bude izvor ljubavi za druge - naravno - u jedinstvu s nadnaravnim izvorom.
Mnogo ljudi su poput zemlje u zimi ispunjene bogatstvom raznovrsnih sjemenki. Zamrznuta je i čeka ispod snijega. Slično je i s ljudima, u kojima je mnoštvo prelijepih talenata i darova, koje treba najprije sa strpljivošću zavoljeti, poput sunca, koje pod kraj zime počinje polako i postepeno odmrzavati zaleđenu zemlju. Pravi kršćanin zna ljubiti i onda dok se još ne vide plodovi. Ovakva ljubav je izraz nade i ustrajnosti, darivanja sebe bez postavljanja ikakvih uvjeta, bez računa: ,, ljubav je strpljiva... sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikada ne prestaje... " Ovu dimenziju kršćanske ljubavi -ljubiti prvi- nalazimo također i u poslanici Rimljanima: "A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici Krist za nas umrije. Ljudska ljubav bez Evanđelja često izgleda kao neka vrsta trgovine. Većina voli ondje gdje se "isplati", gdje se odmah može dobiti odgovor i vidjeti plod. Nadnaravna ljubav, koja je ujedno i nada, ljubi onako kako Bog ljubi i u jedinstvu s Njim: ljubeći stvara i obdaruje povjerenjem, do takvog stupnja da onaj koji je ljubljen, želi u potpunoj slobodi odgovoriti ljubavlju.
3. Ljubiti sve do krvi
Božja ljubav se očituje na križu. Nije to slučajnost, jer se ljubav preko patnje čisti od egoizma. Ljubav Isusa vodi na križ da bi ljudima pokazao put do čistoće i savršenstva. Kroz patnju se ljubav čisti i učvršćuje. Drugoga ljubimo onoliko koliko smo spremni trpjeti za njega. Zato je prolijevanje Isusove Krvi izraz Njegove spasiteljske ljubavi. Ljubiti s Isusom i sudjelovati u Njegovu djelu spasenja može se simbolično, a ponekad i doslovno ostvariti u ,,prolijevanju" vlastite krvi. Svaka patnja, svaki teški trenutak proživljen za drugoga je ,,prolivena kap krvi" darovana njemu. Kao što dobrovoljni davatelji krvi imaju vrlo važnu ulogu u spašavanju života drugih, tako je isto i duhovna krv - patnja prikazana s ljubavlju - važna u prenošenju i spašavanju nadnaravnog života. Kršćanska ljubav vodi k požrtvovnosti i u njoj se obnavlja. Isusove otvorene Rane jedini su pravi izvor evanđeoske ljubavi. Preko jedinstva sa Spasiteljem svatko može biti izvor Božje ljubavi, i tada svaka patnja postaje dragocjena, postaje blago jer dobiva spasonosnu vrijednost. Onaj tko je otkrio radosnu vijest, značenje i vrijednost patnje u zajedništvu s Kristom, može pjevati zajedno s prvim kršćanima: "Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i, Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!
Post je objavljen 06.07.2009. u 10:24 sati.