Čula sam glas i krenula za njim kao slijepac željan svjetla.Otvorio se za mene jedan novi svijet.Odškrinula sam vrata,zakoraknula i sada gladno upijam tisuću novih spoznaja.Toliko željno,uzbuđeno i nestrpljivo da me to čak pomalo plaši.Ta moja nezasitna glad koja buja i raste u meni.Ne poznajem se ovakvu,a istvremeno me obuzima nekakav atavizam.Kao da sve to već predugo čuči negdje u nutrini i samo je čekalo da bude oslobođeno.Poznavajući sebe neću stati.Teško se zaustavljam.Čak i po cijenu života.
Post je objavljen 06.07.2009. u 09:13 sati.