Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

razlog za paniku

- revitalizirani post od 5.7.2009.

- Draga, nisam dobro. Zapravo sam vrlo loše. Ona boleština što su mi doktori otkrili prije više od godinu dana, nakon što sam se osjećao vrlo loše, pa su lijekovi u prvo vrijeme pomogli, ali sada se osjećam još gore…
- Mili, ne treba vjerovati doktorima! Što oni znaju? Pretjeruju. Ne valja ići doktorima, uvijek nešto otkriju! Niš' ja njima ne vjerujem.
- Rekli su da bih morao otići na kontrolu nakon godinu dana, ali nisam bio. Nikako ne stignem. A nekako mi se čini i besmislenim, samo da mi kažu koliko mi je još preostalo. Radije da to ne znam. Ali čini mi se da mi nije ostalo još dugo…
- Pretjeruješ. Baš odlično izgledaš.
- Nije riječ o tome kako izgledam, nego kako se osjećam. Više uopće nemam snage. Ovo kad sjedim ili kad vozim auto zavrava. To mogu. Ali već mi je najmanja uzbrdica problem, a stepenice postaju neprelazne. Kao da sam stroj na baterije koje su pri kraju. Pa bolovi… Stalno me nešto boli…
- Nemoj, molim te! To se ti izvlačiš od kućanskih poslova!
- Draga, nećemo otkloniti problem ako ga niječemo. Osjećam da se raspadam iznutra, tijelo me izdaje. Mislim da odlazim… umirem…
- Ma ne umire se tako lako!
- Draga, neću još dugo. Vidim brzinu kojom se to razvija otkako sam prvi put zamijetio. Sve brže i brže, imam osjećaj da sam cijeli iznutra truo.
- Ma ništa ti nije.
- Znam da ti o tome ne voliš ni razgovarati, ali morali bi porazgovarati. Ja naprosto više ne mogu živjeti kao da je sve u redu, kao da sam zdrav zdravcat. Nisam. I to je ozbiljnije nego boleština koju se preleži dva-tri tjedna, pa je poslije sve po starom. Moramo popričati o tome, moraš shvatiti da je to ozbiljno. Dok sam još ovdje, da ti pomognem da se pripremiš ostati mlada udovica… Moramo razgovarati!
- Pa, evo, pričamo!
- Danas ujutro, već se razdanilo, ali sunce još nije izašlo, probudila me neka bol i razbudila. Spopale su me sumorne misli. Otišao sam u kuhinju, sjeo i vidio jasno - s balkona je u kuhinju unišao štakor i jeo ostatke hrane iz zdjelice za psa, no ja sam se pomakao i pobjegao je van, a zatim pod strehu i uvukao se pod krov. Jasno sam ga čuo kako trči po plafonu… Imamo štakora u kući.

- AAAAAAAAAAAAAAAAAAaaaaaaa! AAAAAAAAAAAAAAAAAAA! AAAAAAAAAAA! AAAAAAAAAAAAAAAA! AAAAAAAAAAAAA! AAAAAaaaaaaaaaa...








Post je objavljen 07.07.2015. u 10:10 sati.