Sjedim sama
u kutu svoje sobe,
u tami svoje duše...
Više ne znam
dali i ovaj stih
kad ti pišem
dali si ga vrijedan više!!!
Ova tuga koju osjećam,
a radost koja više ne poznaje mene,
opet je to sve zbog tebe!!!
Kraj mene ostala
su samo puka sjećanja
na ona vremena
kad si se kleo na vjernost i ljubav svoju!!!
Ova patetika
oduzima mi dah,
dok ti sa njom
djeliš sve onako
kako najbolje znaš...
Drugi put kad se sretnemo
bit ćeš mi stranac
kojeg neću zaboravit
i kojem nikada neću moći oprostiti!!!
A sada stranče
idi daleko od mene,
da moja duša
još više ne uvene...
Dok ja još mislim na tebe
i gubim svoje sate,
priznaj na tren,
dali se ikada sjetiš mene
dok su te njene usne milovale???
Idi,sada idi što dalje,
jer ovo malo duše,
za tebe još diše!!!
I bez obzira na sve
uvijek ćeš biti tu,
u mome sjećanju...
VOLIM TE STRANČE!!!
Post je objavljen 04.07.2009. u 16:23 sati.