Došla sam sinoć.
Ostavila sam sve i k Tebi stigla.
Došla sam u grču, prazna, talogom grijeha
i tempom života zarobljena srca,
a ti si me malo-pomalo
svojom ljubavlju oslobađao, čistio,
ispraznio iz mene sve što mi ne treba
i napunio me svojom ljubavlju,
mirom, radošću, snagom.
Učinio si me sretnom, moj Isuse!
Do tvojih sam nogu željela prebivati,
a ti si me u zagrljaj uzeo i dao mi da znam
da ćeš uvijek tako u zagrljaju svome čuvati
i mene i sve moje drage,
poznate i nepoznate ljude.
Molila sam za mnoge,
a ti si rekao:
Večeras samo ti dođi,
budi moja sva,
meni sve predaj,
ja sam tu
i sve ću tvoje teškoće uvijek riješiti,
samo daj...
Reci mi svoje grijehe.
Opraštam ti sve. Uvijek.
Volim te, nikada prestati neću;
tu, u mom naručju,
za tebe je mjesto uvijek spremno,
nikada te nisam i neću odgurnuti,
uvijek se tu možeš skloniti,
mojom se ljubavlju napojiti,
pa onda opet u život dalje krenuti,
jača, sretna, znajući da si beskrajno voljena.
Samo, večeras dopusti da te zagrlim,
u mome si naručju voljena, zaštićena,
sigurna i sretna.
I jesam.
U moje si srce vratio mir,
ljubavlju si me napojio da njome
i druge mogu Tvome Srcu približiti,
i njima svojom radošću putokazom biti za tvoj put,
jedini koji ne vodi u mrak, tamu i propast.
Ti si moja radost,
ti si radost svakome tko Tvoj želi biti,
ti si život,
ti si Ljubav,
jedina Istina,
jedini pravi put je Tvoj.
Hvala ti, Blagoslovljeni Isuse,
za sve susrete,
za spoznaju beskrajne Tvoje milosti
i za puninu ljubavi koju daješ samo ti!
Mi smo nesavršeni.
I naša je ljubav takva -
tako lako povrijedimo jedni druge,
pa onda grijehom ranjeni lutamo prazni i jadni,
a Ti dolaziš, oslobađaš nas toga,
ispunjaš nas svojom Ljubavlju na Izvoru Života,
i daješ snagu da dalje možemo hoditi
kroz sve teškoće jaki i radosni;
ne daš nas beznađu i strahu – ti sve strahove odnosiš,
sve na dobro izvodiš i daješ nam da znamo Istinu,
da po Riječi nalazimo smisao,
da ljubimo sve manje sebično,
da prihvaćamo sve što nas snalazi.
Doći ću ti u svakom osvitu dana,
da prvo mene promjeniš, očistiš,
oslobodiš, iscijeliš, ispuniš,
a onda ću ti donijeti u srcu i molitvi
i sve koji su te tako potrebni!
Hvala ti, Ljubljeni, hvala što si Sve
i ne daj nas nikada od sebe!
Slavljen, hvaljen i blagoslovljen
neka je Bog trojedini uvijeke!
Sinoć sam bila na susretu koji svakog prvog petka u mjesecu
u našem gradu upriliči karizmatska molitvena zajednica.
Dugo već nisam bila- možda i dvije godine.
A ništa se nije promjenilo - kada dođem, pusta sam,
ukočena, prilično izgubljena i zablokirana.
Onda jednostavno Isus dolazi i mijenja sve,
postajemo drugačiji, sretniji, mirniji,
odande odlazimo sa sjajem u očima i mirom u srcu.
I to traje. Ne samo jedan dan, već duže vrijeme.
Zapravo, uistinu treba redovito otići na takve ili slične susrete,
koje organiziraju oni koji su živote predali u Božje ruke
(ma, nitko od ljudi nije savršen, pa tako ni mi, ni oni,
ali Bog djeluje, jer ga traže i vjeruju!),
preko kojih se Bog zaista želi proslaviti i dolazi k nama svima.
U prosincu sam bila u Taboru kod našeg dragog fra Zvjezdana,
u ožujku sam pronašla mir, pravi mir u Međugorju,
a život nam svašta donosi i uistinu se treba povremeno
temeljito očistiti od svih negativnosti što se u nama skupe u hodu životom
i napajati na jedinom istinskom izvoru života.
Neka su mjesta i susreti uistinu pravi blagoslov za sve nas.
I, kao što nije dovoljno najesti se jednom u životu i reći - to je to,
sada više ne moram jesti, jer bismo ubrzo umrli od gladi,
jednako je tako potrebno svakodnevno potražiti i
duhovnu hranu u susretu s Isusom,
a povremeno se počastiti i pravom duhovnom gozbom
na ovakvim i sličnim susretima i mjestima -
Tabor u Samoboru, Betanija na Lošinju, Centar za bolji svijet u Zagrebu,
brojna svetišta i duhovne obnove...
Nema me ovdje puno u posljednje vrijeme.
Dobila sam posao, a posla je, hvala Bogu, zaista puno,
ali me to sve jednostavno odnijelo - dopustila sam da me tempo uništava.
Sinoć sam i to odlučila promjeniti - predala sam Isusu,
on pomaže da u manje vremena i mirnije obavimo sve što trebamo,
bez grča, nemira, stresa,
samo trebamo uvijek naći i za susret s Njime vremena,
a ja sam to sve rjeđe i sve manje činila
opravdavajući se nedostatkom vremena.
Ali, kad za Susret nađeš vrijeme,
kada život uistinu u Božje ruke predaš,
On će dati da ga imaš dovoljno i za sve što trebaš.
Neka Vas sve blagoslovi Dobri, Vječni, Svemogući i Jedini Bog!
Post je objavljen 04.07.2009. u 07:26 sati.