"Božji dopis
Za: Tebe Od: Boga Poslušaj moj savjet. Čujem kako plačeš. Tvoj vapaj prodire kroz tamu, sipi kroz oblake i stopljen sa svjetlošću zvijezda na putanji sunčane zrake nalazi stazu što vodi do mog srca. Razdirala me bol zbog krika zeca uhvaćena u zamku, zbog vrapčića ispala iz majčina gnijezda, zbog djeteta što bespomoćno udara ručicama po površini vode, zbog sina koji prolijeva krv na križu. Znaj da i tebe čujem. Budi s mirom. Miruj. Donosim ti oslobođenje od tuge jer znam njezin uzrok … i njezin lijek. Plačeš za sve svoje dječačke snove što su se tijekom godina rasplinuli. Plačeš za sve svoje neuspjehom uništeno samopoštovanje. Plačeš za svu svoju nadarenost koju si prodao za sigurnost. Plačeš za svu svoju osobnost koju je poharala razularena rulja. Plačeš za svu svoju sposobnost što si potratio ne iskoristivši je. Stidiš se sam sebe i s užasom odvraćaš pogled od svoga odraza na vodi. Tko je to ruglo čovječanstva što zuri u tebe izblijedjelim očima prepunim srama? Gdje je ono dostojanstvo u tvom vladanju, ljepota tvoga lika, lakoća kretnji, jasnoća uma, okretnost jezika? Tko je ukrao tvoja dobra? Znaš li tko je taj tat, kao što ja znam? Nekoć je tvoja glava počivala na jastuku od vlati u polju tvoga oca i ti si pogleda usmjerena u katedrale oblaka znao da će sve zlato Babilona na kraju biti tvoje. Nekoć si čitao mnogo knjige, ispisao nebrojene pločice, uvjeren da ćeš dostići, pa i nadmašiti svu Solomonovu mudrost. I godišnja bi doba prerastala u godine sve dok ti ne bi postao jedini, vrhunski vladar u svome vlastitom edenskom vrtu. Sjećaš li se tko je u tebe usadio sve one planove, snove i sjeme nade? Ne možeš se sjetiti. Ne pamtiš onaj časak kad si izronuo iz majčine utrobe, a ja sam položio ruku na tvoje meko čelo. Ni onu tajnu koju sam prošaptao u tvoje sitno uho obasipajući te blagoslovima? Sjećaš li se naše tajne? Ne možeš se sjetiti. Godine koje su prošle razorile su tvoje sjećanje jer su ti ispunile um strahom, sumnjom, tjeskobom i osjećajem krivnje i mržnje, a ondje gdje te zvijeri prebivaju više nema mjesta za radosne uspomene.Ne plači više. Ja sam s tobom … i ovaj je trenutak prekretnica u tvome životu. Sve što je već prošlo tek je poput onoga vremena koje si prespavao u majčinoj utrobi. Ono što je prošlo mrtvo je. Pusti mrtve nek ukopaju svoje mrtvace. Danas, ti se vraćaš od živućih mrtvaca. Danas, poput Ilije, triput ću se pružiti nad tobom i ti ćeš ponovo živjeti.Danas ću, poput Elizeja nad Šunamkinim sinom, položiti svoja usta na tvoja, svoje oči na tvoje, svoje ruke na tvoje, i tvoje će se tijelo ponovo ugrijati. Danas ću ti, kao Isus na grobu Lazarovu, naložiti da izađeš i zakoračiš iz špilje svoje propasti kako bi započeo novi život. Ovo je dan tvoga rođenja. Ovo je novi nadnevak tvog rođenja. Tvoj je prvi život, poput kakve predstave u kazalištu, bio tek uvježbavanje. Ovaj put zavjesa će se doista podignuti. Ovaj put svijet doista gleda i iščekuje čas kad će moći pljeskati. Ovaj put ćeš uspjeti. Pripali svoje svjećice. Razdijeli slavljenički kolač. Natoči vino. Upravo si ponovo rođen. Poput leptira iz kukuljice poletjet ćeš… letjeti do željenih visina i nijedna te ljudska osa ni bogomoljka neće spriječiti u tvome poslanju i u tvojoj potrazi za bogatstvima života. Osjeti moju ruku na svom tjemenu. Poslušaj moje mudre riječi. Daj da još jednom podijelim s tobom onu tajnu koju si čuo pri svom rođenju i zaboravio je. Ti si moje najveće čudo. Ti si najveće čudo na svijetu. Bile su to prve riječi koje si čuo u svom životu. A onda si zaplakao. Sva djeca plaču. Tada mi nisi vjerovao … i u onim godinama što su u međuvremenu prošle nije se dogodilo baš ništa što bi uklonilo tvoju nevjericu. Jer, kako bi mogao biti čudo kad se smatraš neuspješnim u najnižem od svih zadataka? Kako bi mogao biti čudo kad je u tebi toliko malo pouzdanja dok ispunjavaš i one najjednostavnije obveze? Kako bi mogao biti čudo kad si okovan u dugove i ležiš budan, raspet brigom kako ćeš sutra doći do kruha? Dosta je. Mlijeko što je proliveno već se pokvarilo. Pa ipak, koliko sam mnogo proroka, koliko mudraca, pjesnika, umjetnika, skladatelja, koliko znanstvenika, filozofa i glasnika poslao da pronesu riječ o tvojoj božanstvenosti, o tome kako možeš biti božanski, o tajnama spoznaja i postignuća? Kako si se ponio prema njima? Ipak te volim i s tobom sam i sad u ovim riječima kako bih ispunio proročanstvo da će Gospod opet položiti na tebe ruku, po drugi put, kako bi u život vratio preostale svoje ljude. Ponovo sam položio ruku. Ovo je taj drugi put. Ti si onaj koji je ostao. Nema smisla pitati: zar nisi znao, nisi li čuo, nije li ti bilo rečeno još na početku; zar nisi to shvatio od samih početaka Zemlje? Nisi znao, nisi čuo, nisi shvatio. Rečeno ti je da si prikriveno božanstvo, Bog koji glumi budalu. Rečeno ti je da si uistinu nešto posebno, plemenit u rasuđivanju, beskonačnih sposobnosti, osobit, da su tvoj lik i kretnje vrijedni divljenja, da si poput anđela na dijelu, nalik na prestrašena, zarobljena Boga. Rečeno ti je da si sol zemlje. Čak ti je otkrivena tajna kako pomaknuti planine, kako izvesti nemoguće. Nikome nisi vjerovao. Spalio si svoj zemljovid što te vodio do sreće, odrekao se prava na duševni mir, ugasio svijeće što ti bijahu postavljene duž predodređena puta prema slavi i blaženstvu, a potom posrnuo, izgubljen i uplašen u tmini jalovosti i samosažaljenja, sve dok nisi propao u pakao što si ga sam za se stvorio. Tada si zaplakao i stao se udarati u prsa proklinjući nesreću što te zadesila. Odbio si prihvatiti posljedice vlastitih tričavih misli i lijenih dijela, i stao tražiti žrtveno janje na koje ćeš svaliti krivnju za svoj neuspjeh. Kako si ga samo brzo pronašao! Okrivio si mene! Povikao si da su tvoji tjelesni nedostaci, tvoja osrednjost, neuspjesi i činjenica da ti nisu bile pružene prave prilike … sve volja Božja! Nisi bio u pravu! Načinimo, stoga, procjenu tvojih vrijednosti. Prozovimo ponajprije tvoje smetnje i nedostatke. Jer, kako mogu tražiti od tebe da izgradiš novi život ako za to nemaš sredstva? Jesi li slijep? Izađe li sunce i zapadne a da ti nisi svjedok tome? Ne. Ti vidiš … i onih stotinu milijuna receptora koje sam smjestio u tvoje oči omogućuju ti da uživaš u čaroliji listića, snježne pahuljice, jezera, orla, djeteta, oblaka, zvijezde, ruže, duge … i pogleda punog ljubavi. Ubroj sebi jedan blagoslov. Jesi li gluh? Može li se djetešce nasmijati ili zaplakati a da ti to ne zamijetiš? Ne. Ti čuješ … i one dvadeset četiri tisuće vlakana koje sam ugradio u svako tvoje uho zatrepere na dodir vjetra u drveću, na zvuk valova riječnih voda što se razbijaju na stijenama, na zvuke veličanstvene opere, crvendaćeva pjeva, dječje igre … i na riječi: volim te. Pribroj još jedan blagoslov. Jesi li nijem? Zar ti se usne miču tek da bi s njih sišla pljuvačka? Ne. Ti govoriš … kao što nijedan drugi moj stvor ne može, a tvoje riječi mogu umiriti razljućenog, probuditi nadu u onomu koji očajava, pružiti potporu onomu koji želi odustati, potaknuti nesretnog, utješiti osamljenog, pohvaliti vrijednog, ohrabriti poraženog, poučiti onoga koji ne zna … i reći: volim te. Pribroj još jedan blagoslov. Jesi li paraliziran? Zar tvoj bespomoćni lik okrada zemlju? Ne. Ti se krećeš. Ti nisi stablo osuđeno na komadić zemlje dok te vjetrovi i cijeli svijet muče i zlostavljaju. Možeš se protegnuti i trčati, plesti i redite, jer u tebe sam usadio pet stotina mišića , dvije stotine kostiju i sedam milja živčanih vlakana te sve to vremenski uskladio kako bi mogao činiti što želiš. Pribroj sebi još jedan blagoslov. Jesi li nevoljen, ili sam sebe ne ljubiš? Proždire li te noću i danju osamljenost? Ne. Neće više. Jer sad znaš tajnu ljubavi – ako ljubav želiš primati, moraš je i davati ne misleći na to hoće li ti biti uzvraćena. Voljeti zbog vlastita ispunjenja, zadovoljstva ili oholosti ne znači ljubav. Ljubav je dar koji ne traži da bude uzvraćen. Sad znaš da je nesebična ljubav sama po sebi nagrada. Čak i ako nije uzvraćena, ljubav nije izgubljena, jer ono što ti nije uzvraćeno poteći će opet do tebe i omekšati i pročistiti tvoje srce. Pribroj sebi još jedan blagoslov. Broj dvaput. Je li ti srce ranjeno, probodeno? Zar krvari i teškom te mukom održava na životu? Ne. Tvoje je srce snažno. Dodirni svoja prsa i osjeti njegov ritam, osjeti kako otkucava sat za satom, dan za danom, u trideset šest milijuna otkucaja svake godine, godinu za godinom, bio ti budan ili spavao, crpeći i protjerujući tvoju krv kroz vene i arterije … svake godine ono protjera više od dvjesto tisuća hektolitara krvi. Čovjek nikad nije izumio ovakav stroj. Pribroj još jedan blagoslov. Je li ti koža bolesna? Zar se ljudi, kad im prilaziš, užasnuti okreću od tebe? Ne. Tvoja je koža čista, divota kreacije, moraš je samo njegovati sapunom i uljem, trljati i održavati. S vremenom će svaki čelik potamnjeti i zahrđati, ali ne i tvoja koža. Jednom će se i najtvrđi metal istrošiti uporabom, ali ne i onaj omotač kojim sam obložio tebe. On se neprestano obnavlja, stare stanice zamjenjuju se novima, upravo kao što se i tvoje staro ja mijenja u novo. Ubroj sebi još jedan blagoslov. Jesu li ti pluća zagađena? Zar se dah života bori da bi prodro u tvoje tijelo? Ne. Otvori kroz koje ulazi ono što ti je potrebno za život prohodni su čak i u najružnijoj okolini koju sam uništio i uvijek propuštaju životvorni kisik kroz šest milijuna nabora tkiva, istodobno oslobađajući tvoje tijelo od plinovita otpada. Je li ti krv otrovana? Je li vodenasta i zagađena? Ne. U svakih pet litara krvi ima dvadeset dva trilijuna krvnih stanica, u svakoj od njih milijuni se molekula, u svakoj molekuli jedan atom titra više od deset milijuna puta u sekundi. Svake sekunde dva milijuna tvojih krvnih stanica odumire i zamjenjuje se s dva nova milijuna, u uskrsnuću koje se tako nastavlja sve od tvoga rođenja. Kako je to uvijek bilo unutar tebe, tako je sada i izvan tebe. Pribroj još jedan blagoslov. Jesi li slabouman? Zar više ne možeš samostalno razmišljati? Ne. Tvoj je mozak najsloženije ustrojstvo u svemiru. Ja to znam. U njegovih tisuću i tristo grama postoji trinaest milijardi živčanih stanica; to je tri puta više stanica od broja ljudi na Zemlji. Da bih ti pomogao pohraniti svako opažanje, svaki zvuk, svaki okus, svaki miris, svaku radnju koju si doživio od dana kad si rođen, ugradio sam u tvoje stanice više od tisuću milijardi milijarda molekula bjelančevina. Svaki je događaj u tvom životu ondje i čeka da ga ponovno prizoveš. A da bi mozak imao pomoć u tom nadzoru koji obavlja nad tijelom, raspršio sam po cijelome tvom biću četiri milijuna sustava osjetljivih na bol, pet stotina tisuća osjetilnih detektora i više od dvjesto tisuća toplinskih detektora. Nijedno od tvojih pradavnih čuda nije veće od tebe. Ti si moje najbolje ostvarenje. U tebi ima atomske energije koliko je potrebno da se bilo koji svjetski grad razori … i ponovno izgradi. Jesi li siromašan? Zar u tvom novčaniku nema ni zlata ni srebra? Ne. Bogat si! Upravo smo zajedno izbrojali tvoje bogatstvo. Prouči ovaj popis. Prebroj sve ponovno. Vodi računa o svojim sredstvima.Zbog čega si izdao sama sebe? Zašto si se tužio da su ti oteti svi čovjekovi blagoslovi? Zašto si se zavaravao da si potpuno nemoćan izmijeniti svoj život? Zar nisi nadaren, zar nemaš osjetila, sposobnosti, zadovoljstva, nagone, osjećaje i ponos? Zar nemaš nade? Zašto si se skutrio u sjeni, poraženi dive, i čekaš tek samilostan prijelaz u ispraznost i potištenost pakla što te željno očekuje? Ti imaš toliko mnogo. Blagoslovi ti se prelijevaju preko čaše … a ti za njih ne mariš, poput djeteta razmažena u obilju i raskoši, sve otkad sam ti svaki blagoslov nesebično i pomno udijelio. Odgovori mi. Odgovori sebi. Koji bogataš, koji star i bolestan, slab i bespomoćan čovjek ne bi dao sve zlato iz svoje riznice u zamjenu za blagoslove koje ti uzimaš tako olako. Znaj, dakle, tu prvu tajnu sreće i uspjeha – da čak i danas posjeduješ svaki blagoslov što ti je potreban da postigneš onu veliku slavu i blaženstvo. To su tvoja bogatstva, tvoja sredstva i oruđe pomoću kojih ćeš, počevši od današnjeg dana, izgraditi temelje novoga i boljeg života. Stoga, kažem ti, izbroj svoje blagoslove i znaj da ti već jesi moje najveće ostvarenje. To je prvi zakon kojeg se moraš držati kako bi izveo najveće čudo svijeta, povratak svoje ljudskosti od živuće smrti. I budi zahvalan za ono što si naučio u siromaštvu. Jer nije siromašan onaj koji ima malo, već onaj koji želi mnogo … a prava sigurnost ne počiva u onome što čovjek ima već u onome bez čega čovjek ne može. Gdje su oni tjelesni nedostaci i smetnje koji su doveli do tvoga neuspjeha? Postojali su tek u tvom umu. Izbroj svoje blagoslove. Drugi je zakon sličan prvome: objavi svima svoju osobitost i rijetkost. Osudio si sam sebe na groblje bezimenih siromašaka, i eno, ležiš ondje nemoćan oprostiti sebi vlastiti neuspjeh, uništavajući sam sebe mržnjom, samooptužbama i gnušanjem nad zločinima koje si počinio protiv sebe i drugih. Zar nisi zbunjen? Zar se ne pitaš kako ti mogu oprostiti tvoje pogreške, prijestupe, tvoje bijedno vladanje … kad ti ne možeš oprostiti sebi? Obraćam ti se sada zbog tri razloga. Trebaš me. Ti nisi tek jedan iz mnoštva što bezglavo srlja u propast u bezličnoj gomili osrednjosti. I … neobično si velika rijetkost. Razmisli o jednoj Rembrandtovoj slici ili Degasovu brončanom kipu, Stradivarijevoj violini ili Shakespeareovoj drami. Sva ta djela imaju veliku vrijednost zbog dvojega: njihovi su tvorci bili majstori i bilo ih je malo. Pa ipak, na svijetu postoji više ovakvih umjetničkih djela. U tom smislu ti si najdragocjenije blago svijeta jer znaš tko je tvoj tvorac, a ti sam si jedini. Nikad među njih svih sedamdeset milijardi ljudi koji su kročili ovim planetom od njegova početka nije postojao nitko isti kao ti. Nikad, sve do kraja neće biti nekoga poput tebe. Ti nisi pokazao da si svjestan svoje jedinstvenosti i da je poštuješ. Unatoč tome, ti si nešto najrjeđe na svijetu. U trenutku najuzvišenije ljubavi iz tvog je oca poteklo nebrojeno mnogo sjemena ljubavi, više od četiristo milijuna. Zaplivavši u utrobi tvoje majke sva su predala svoj duh i umrla. Sva osim jednoga! Tebe. Jedino si se ti održao u miloj toplini majčina tijela, tragao za svojom drugom polovicom, jednom jedinom stanicom tvoje majke toliko sićušnom da bi ih trebalo dva milijuna kako bi ispunile ljušturu žira. No, unatoč nemogućim izgledima u ovomu golemom, tamnom i strašnom oceanu ti si ustrajao, pronašao tu beskonačno malenu stanicu, združio se s njom i novi je život otpočeo. Tvoj život. Stigao si, donoseći sa sobom, kao i svako dijete, poruku da me čovjek još nije obeshrabrio. Dvije stanice, sada ujedinjene u jednom čudu. Dvije stanice od kojih svaka sadrži dvadeset tri kromosoma, u svakom kromosomu počivaju stotine gena koji će određivati svaku tvoju značajku, od boje tvojih očiju, privlačnosti u tvom ponašanju do veličine tvoga mozga. Upravljajući svim kombinacijama, počevši od onoga jedinog sjemena tvoga oca, jednog od četiristo milijuna, mogao sam kroz stotine gena u svakom kromosomu tvoje majke i oca stvoriti tristo tisuća milijardi ljudskih bića, međusobno posve različitih. No koga sam ja to stvorio? Tebe! Jedinog i jedinstvenog. Najrjeđeg od rijetkih. Blago koje nema cijene, s odlikama uma i govora, s kretnjama, vanjštinom i djelovanjem kakvo ne posjeduje nijedno biće koje je ikad živjelo, koje živi i koje će živjeti. Zašto mjeriš svoju vrijednost novčićima kad si vrijedan kraljevske otkupnine? Zašto si slušao one koji su te ponižavali … još mnogo gore, zašto si im povjerovao? Poslušaj moj savjet. Ne skrivaj više svoju iznimnost u mraku. Razotkrij je. Pokaži je svijetu. Ne teži koračati kako hoda tvoj brat, govoriti kako govori tvoj vođa ni raditi onako kako rade obični, osrednji ljudi. Nikad ne čini ono što drugi čine. Nikad ne oponašaj. Jer kako znaš da možda ne oponašaš nešto loše ili zlo; usto, onaj koji oponaša loše uvijek nadmašuje postavljen mu primjer, a onaj koji oponaša dobro uvijek će iznevjeriti. Nikoga ne oponašaj. Budi svoj: Pokaži svoju posebnost svijetu i svijet će te obasipati zlatom. To je, dakle, drugi zakon. Objavi svoju iznimnost. Sada si primio dva zakona. Izbroj svoje blagoslove! Objavi svoju iznimnost! Nemaš tjelesnih ni duševnih nedostataka. Nisi običan i prosječan. Kimaš povlađujući. Uspijevaš se nasmiješiti s mukom. Priznaješ samoobmanu. Što je s tvojom sljedećom pritužbom? Nikad ne nailaziš na pravu prigodu? Poslušaj savjet i događat će se, jer sad ti dajem zakon uspješnosti svakoga tvog pothvata. Prije mnogo stoljeća taj je zakon dan tvojim precima na planini. Neki su ga poštovali i njihov je život bio ispunjen plodovima sreće, postignuća, zlata i duševnog mira. Većina ga nije poslušala, jer su tragali za nekim čarobnim sredstvima, zaobilaznim putevima, ili su čekali da im onaj vrag zvan sreća donese bogatstva života. Uzalud su čekali … upravo kao ti, a onda su stali plakati, kao što si i ti plakao, okrivljujući za nedostatak dobre sreće moju volju. Zakon je jednostavan. Mladi ili stari, siromašni ili kraljevskog roda, bijele ili crne kože, muško ili žensko … svi se mogu poslužiti ovom tajnom na svoju korist; jer od svih pravila i govora i zapisa o uspjehu i o tome kako ga postići, samo jedna metoda nikad nije iznevjerila: tko god od tebe traži da s njim prevališ dio puta … ti s njim prijeđi dvostruko. To je, dakle, treći zakon … tajna koja će ti donijeti bogatstvo, hvalu i slavu o kakvoj nisi ni sanjao. Prijeđi jednu milju više! Jedini siguran način na koji ćeš uspjeti jest služiti više i bolje no što se od tebe očekuje, bez obzira na to kakvu zadaću možda imaš. Ovu naviku njeguju svi uspješni ljudi od samih početaka. Kažem ti, najsigurnije ćeš se osuditi na osrednjost budeš li obavljao samo posao za koji si plaćen. Ne misli da si prevaren ako radiš više no što vrijedi plaća koju primaš. Jer za cijeli život i svaku tvoju muku postoji jedno klatno koje će se, nisi li nagrađen danas, sutra vratiti deseterostrukim zamahom. Osrednji nikad ne prijeđu onu milju više, jer misle kako nema potrebe da varaju sami sebe. Ali ti nisi običan. Načiniti još koju milju, to je povlastica koju moraš zadobiti na temelju vlastitih pobuda. Ne možeš, ne smiješ to izbjegavati. Zanemari to, čini samo onoliko malo kao i ostali i odgovornost za tvoj neuspjeh bit će isključivo tvoja. Kao što ne možeš odbiti služiti, a da ne pretrpiš gubitak nagrade, tako ne možeš ni služiti, a da ne primiš pravednu naknadu. Uzrok i posljedica, sredstvo i cilj, sjeme i plod, to se ne može razdvojiti. Posljedica cvjeta već u samom uzroku, cilj već postoji u sredstvu, a plod je uvijek u sjemenu. Načini još jednu milju. Ne brini ako služiš nezahvalnom gospodaru. Služi mu još više. I umjesto njega, dopusti da ja budem onaj koji ti za tu službu duguje, jer tada ćeš znati da će ti svaka minuta, svaki tvoj potez i tvoj dodatni rad biti plaćeni. I ne brini ako tvoja nagrada ne stigne uskoro. Jer što duže plaće nema, to je za tebe bolje … kamate na kamate – to je najveće dobrobit ovoga zakona. Uspjehom ne možeš vladati, možeš ga jedino zaslužiti … a sad znaš veliku tajnu koja je potrebna da bi zaslužio njezinu osobitu nagradu. Prijeđi još jednu milju! Vidi, ondje gdje si se još jučer valjao u blatu samosažaljenja, danas koračaš uspravno sagom istkanim od zlata. Ništa se nije promijenilo … osim tebe, ali ti si sve. Ti si moje najveće čudo. Ti si najveće čudo na svijetu. I sada su to tri zakona za sreću i uspjeh. Prebroj svoje blagoslove! Objavi svoju iznimnost! Prijeđi još jednu milju! Budi strpljiv u svom napretku. Gledati na svoje blagoslove sa zahvalnošću, naviještati svoju iznimnost s ponosom, prijeći onu dodatnu milju, pa još jednu – sve to ne možeš postići za treptaj oka. No ono što postigneš uz najveće napore i teškoće zadržat ćeš ponajduže, kao što su i oni koji su svoje bogatstvo zaradili oprezniji od onih koji su ga naslijedili. I ne plaši se dok ulaziš u svoj novi život. Svako plemenito stjecanje prati određena opasnost. Onaj koji se plaši suočiti s jednim, ne smije očekivati da će postići drugo. Sad znaš da si čudo. A u čudu ne postoji strah. Budi ponosan. Ti nisi tek prolazan hir nekoga nemarnog stvoritelja koji izvodi pokuse u laboratoriju života. Ti nisi rob sila koje ne možeš pojmiti. Ti si slobodno očitovanje sile što ne pripada nikome osim meni, ljubavi što ne pripada nikome osim meni. Stvoren si sa svrhom. Osjeti moju ruku. Čuj moje riječi. Trebaš me … i ja trebam tebe. Valja nam ponovno izgraditi jedan svijet … pa ako to zahtjeva i čudo, što je to za nas? Obojica smo čudo, a sad imamo jedan drugog. Nikad nisam izgubio vjeru u tebe od onoga dana kad sam te prvi put zavrtložio u divovskom valu i bespomoćna te bacio na pijesak. Bilo je to, prema tvojim mjerenjima vremena, prije više od petsto milijuna godina. Postojali su mnogi modeli, oblici, veličine prije no što sam postigao u tebi savršenstvo, prije više od trideset tisuća godina. Tijekom svih tih godina nisam uložio više nijedan napor da bih te dalje usavršio. Jer kako načiniti čudo još boljim? Bila je divota gledati te, bio sam zadovoljan. Dao sam ti ovaj svijet i vlast nad njim. Tada sam, kako bih ti pomogao da ostvariš svoje mogućnosti, još jednom položio na tebe ruku i obdario te moćima nepoznatim svim ostalim bićima u svemiru, sve do dana današnjeg. Dao sam ti moć mišljenja. Dao sam ti moć da voliš. Dao sam ti moć volje. Dao sam ti moć da se smiješ. Dao sam ti moć zamišljanja. Dao sam ti moć stvaranja. Dao sam ti moć planiranja. Dao sam ti moć govora. Dao sam ti moć molitve. Bio sam ponosan na tebe i mom ponosu nije bilo kraja. Ti si bio moje vrhunsko ostvarenje, moje najveće čudo. Potpuno, dovršeno ljudsko biće. Biće koje se može prilagoditi bilo kojem podneblju, bilo kakvim teškoćama i nevoljama, bilo kakvom izazovu. Biće koje može upravljati vlastitom sudbinom bez mog uplitanja. Biće koje može mišljenjem i pomnim promišljanjem, a ne nagonski, pretočiti osjećaj ili opažanje u djelovanje koje će za njega i za cijelo čovječanstvo biti najbolje. Tako dolazimo i do četvrtog zakona uspjeha i sreće … jer dao sam ti još jednu moć, moć toliko golemu da je ni moji anđeli ne posjeduju. Dao sam ti … moć izbora. Darujući ti ovu moć postavio sam te čak i iznad svojih anđela … jer anđeli nemaju tu slobodu da odaberu pogrešku. Dao sam ti potpun nadzor nad tvojom sudbinom. Naložio sam ti da sam određuješ vlastitu narav u skladu s vlastitom slobodnom voljom. I tako si, ni nebeski ni zemaljski, prema svojoj prirodi slobodno oblikovao sama sebe u koji god si oblik poželio. Imao si moć odabrati pad na najniže oblike života, no imao si i moć da se, prema sudu svoje duše, ponovno rodiš u višim oblicima koji su božanski. Nikad ti nisam oduzeo tu veliku moć, moć izbora. Što si učinio s tom izvanrednom silom? Pogledaj se. Pomisli na odabire koje si učinio u životu i prisjeti se sad onih gorkih trenutaka kad bi i na koljena pao samo da imaš mogućnost ponovnog biranja. Ono što je prošlo prošlo je … i sad znaš četiri velika zakona sreće i uspjeha … Služi se mudro svojom moći odabira. Odaberi ljubav … a ne mržnju. Odaberi smijeh … a ne suze. Odaberi stvaranje … a ne uništenje. Odaberi ustrajnost … a ne odustajanje. Odaberi pohvalu … a ne ogovaranje. Odaberi iscjeljenje … a ne ranjavanje. Odaberi davanje … a ne krađu. Odaberi djelovanje … a ne otezanje.Odaberi rast … a ne propast. Odaberi molitvu … a ne kletvu. Odaberi život … a ne umiranje. Sada znaš da tvoje nevolje nisu moja volja, jer sva je moć prenijeta na tebe, a sva ona djela i misli koje si nagomilao, zbog kojih si spao na ljudski otpad bili su tvoje djelo, a ne moje. Moji su darovi moći bili pregolemi za tvoju sitnu prirodu. Sad si postao velik, mudar i plodovi zemlje bit će tvoji. Ti si više od ljudskoga bića, ti si čovjekovo postajanje. Ti si sposoban za velika čuda. Tvoje su mogućnosti neograničene. Tko je još od mojih stvorova ovladao vatrom? Tko je još od mojih stvorova pobijedio silu težu, načinio prodor u svemir, pobijedio bolest, kugu i sušu? Nikad više ne umanjuj svoju vrijednost! Nikad se nemoj zadovoljiti mrvicama života! Od danas nikad više ne skrivaj svoju nadarenost! Sjeti se djeteta koji uvijek kaže « kad budem veliki dječak «. Ali što to znači? Jer veliki dječak kaže « kad odrastem «. A kad odraste reći će « kad se oženim «. No, biti oženjen, što je to uopće? Misao se tada mijenja u « kad odem u mirovinu «. A onda dođe i taj dan, i on se osvrne pregledavajući što je sve prošao; preko svega huji hladan vjetar, i čini mu se kao da je sve propustio i da ničega više nema. Uživaj u ovom, današnjem danu … i u sutrašnjem, sutra. Izveo si najveće čudo na svijetu. Vratio si se od živućih mrtvih. Više nećeš žaliti sama sebe i svaki će novi dan biti izazov i radost. Ponovno si rođen … no, kao i prije, možeš odabrati neuspjeh i očaj ili uspjeh ili sreću. Biraš sam. Izbor je isključivo tvoj. Ja mogu tek promatrati, kao i prije … ponosan … ili žalostan. Zapamti, dakle, četiri zakona sreće i uspjeha. Prebroj svoje blagoslove! Objavi svoju iznimnost! Prijeđi još jednu milju! Služi se mudro svojom moći izbora. I još jedan blagoslov, koji će upotpuniti ova četiri. Sve što činiš čini s ljubavlju … s ljubavlju prema sebi, s ljubavlju za sve druge i s ljubavlju prema meni. Obriši suze. Pruži mi ruke, uhvati me za ruku i stani uspravno. Pusti da strgnem s tebe to mračno sukno što te sputava. Danas ti je objavljeno: TI SI NAJVEĆE ČUDO NA SVIJETU."
Post je objavljen 04.07.2009. u 06:51 sati.