Čujte vapaj duše pjesnika ova,
ko kad mu glasi dopiru do neba
danomice hineć` dara pjesnikova,
trudne mu misli u vis nosi žurba.
Ne vidje bosa traga svojih ljuba
nit` stiha poput krila leptirova
te mu život posta čista danguba
u srcu bez Muza, punom bolova.
Možda omara srpnja tiska grudi
dok povrh pera tinta brzo hlapi
il` uistinu slova nedostaju,
a bjeline, oči suzne bockaju.
O, bez stihova dragih, duša tlapi:
Neka te srce ovo stihom snubi.
.....................................................................
Post je objavljen 02.07.2009. u 22:38 sati.