Cetiri-pet dana bataljon je proveo u Igalu.Tu sam ga zatekao na povratku sa kratkog odsustva.U ovom gostoljubivom gradicu vjerovatno nikad nije bilo toliko ljudi u sivo-maslinastim uniformama.Mjestani su nas srdacno prihvatili,
ali im,bar ne svi,nismo uzvratili na isti nacin.I ovdje su mnogi,bas kao na ratistu,pucali po ulici,iz hotelskih soba,na obali...Pijancili,vikali,prijetili..Kakvo li im je to zadovoljstvo?
Ironijom sudbine,u Hotelu Igalo dobio sam sobu 214,istu onu u kojoj sam prije 14 godina bi smjesten dva mjeseca kada je ovdje,u Vili Galeb,boravio Josip Broz Tito.Tada sam,kao novinar u tadasnjem Sekretarijatu za informacije Izvrsnog vijeca Crne Gore,bio veza izmedju jugoslovenskih novinara i fotoreportera i Titovog staba za informisanje.Sav grad tada je zivio u znaku svog visokog gosta,a sada,u ovom istom hotelu,o njemu slusam najpogrdnije rijeci,pjesme,psovke!Boravak u Igalu rezervisti su mahom koristili za posjetu porodicama.Otuda su se uglavnom vracali razocarani i potisteni.Najteze nam je svima padala istina da su na front otisli vecinom oni koji nisu htjeli ili nisu mogli da se rata spasu vezama i laznim bolovanjima.Niko nije mogao da se pomiri sa istinom da su ulice i kafane prepune bezbriznih i besposlenih,dok su u rat morali da idu stariji ljudi,jedinci,hranioci porodica...
Razocaralo nas je i saznanje da nam u medjuvremenu niko od predstavnika JNA i vlasti nije obilazio porodice iako nam je Radio Crne Gore danima punio usi o masovnim akcijama solidarnosti i velikoj brizi o"porodicama rezervista"
nakon proglasa Vrhovne komande JNA i Predsjednistva i Vlade Republike Crne Gore!
UMJESTO POMOCI,MNOGE SU CAK U PREDUZECIMA SKINULI SA PLATNIH SPISKOVA.I MENI SU MOJE KOLEGE UKINILE PLATU IAKO SAM IM BIO DIREKTOR,A ZNALI SU DA OD NJE ZIVI MOJA PORODICA!(STA CE NAM NEPRIJATELJI,PORED OVAKVIH PRIJATELJA).
(Veseljko Koprivica-"OPERACIJA DUBROVNIK:SVE JE BILO META,
sokantna svjedocanstva o opsadi Dubrovnika,pustosenju i pljacki Konavla")
Post je objavljen 02.07.2009. u 01:05 sati.