Još jedno jutro kada je bilo teško ustati, no znao sam da je danas dan kada ću popraviti osobni rekord. Na Parking sam došao u zadnjim trenucima, a na start bez zagrijavanja. Trka je ubrzo krenula. Srušeno stablo je i dalje na stazi i oduzima dragocjene sekunde. Relativno brzo odmičem pratnji, a do Gipsa gubim prethodnicu. Na Gipsu mi je teško, ali se stalno podsjećam da je danas idealna prilika. Staza je mokra od kiša, ali nema blata. Čak i dok hodam, pokušavam dignuti ritam. Na svakoj ravnini ili maloj uzbrdici se tjeram da trčim. Ovaj put nisam ponio ni bočicu s vodom, a ni mobitel. Time sam smanjio težinu za više od pola kilograma. Svaki trenutak, svaka misao je bila usmjerena na rezultat. Bilo je trenutaka slabosti. Nije bilo pratnje koja bi me tjerala. Potpuno sam u borbi protiv vlastitih slabosti.
Dolazak na vrh, kraj agonije i radost pobjede.
PROZOR JE PAO! Bilo mi je potrebno godinu dana da ga srušim.
Imam novi osobni rekord: 0:47:50
I dok dolazim do daha, razmišljam o cilju za ovu godinu. Zadao sam si da moram doći za manje od 45 minuta. Cilj mi izgleda nedostižan. Ako se potrudim, mogao bih skinuti još kojih desetak sekundi, pa u boljem slučaju i minutu, ali tri minute su mi nedostižne. Za popravak imam još dvije mogućnosti, jednom u kolovozu i jednom u rujnu (naravno, ako ne budem izvan Zagreba).
Time: 47:50
Avg HR: 158
Max HR: 173
UPRIII!
Post je objavljen 01.07.2009. u 09:29 sati.