Kad ozgo uspu granate,jasno mi je do vriska:
ZIVJEH PET POSTO(sto rece Evgenije).
Ne pojmih od zivota ni koliko bi,dlanom,
mogao da pokrijes.Svijet osta necitljiv-
kao natpisi na grobnicama,drevnim.
Od zemaljskih dukata,do mene jedino je
njihov zvek dopirao.Ma kakvi,ni pet posto!
Mene bi granata mogla ubiti-nerodjenog!
(A da je drugacije-rekao bi mi,na to,
pokojni Milan-ciji bi to zivot bio?
Tvoj ne bi,to je sigurno!)
Kad prestanu granate:zar mozes vise otici
gdje prije nisi bio?Vidjeti ili cuti
sto nisi cuo i vidio?Isto ko da sam nesto
s desetkom polozio.Otisak granate u asfaltu
slici pecatu na cedulji s maturskim pitanjima.
Kad krenu granate,nagrnu uspomene,
sto bole ko kamdzije.Zigaju ko strijele.
Sva proslost mi se vidi ko cio jedan Lovcen
prilika procerdanih,plus cio Lovcen stvari
kojim popravke nema.Pedeset godina si
ZIVIO PO USTAVU.Ispravno i isprazno.
Plaseci se zivota ko usjedjelica propuha.
Biografija tvoja lici na zavijanje
sirene za opasnost-toliko je bogata melodijama.
A sto si cist ostao,razlog je za kukanje
umjesto za gordinju,i dokaz da nijesi
ni palac nozni umocio u kaljuzu zemaljsku.
Carobnu,bojim se,carobnu.
(A sta se moze-rekao bi,na to,pokojni Milan-
zivot je jednolican svakome ko nije dvolican).
Kad prestanu granate.Ma pusti!Da nije ovog,
drugi bi otrov nasao da te truje.
Vazda se nadje urlik,iz pestere u nama,
koji nam san razbije.Da ovog bezumlja nije,
dusa bi nasla drugo,u kojem cucala bi
ko regrut u blatnu rovu.Da nisi Ovo promasio,
cekalo bi te Sve Ono da ga promasis.
I jos na netvoj nacin.Svoj se jedino bude-
u vrsti promasaja.Od svega,ostali bi,
ovako il onako,tek kljunovi i kandze
sto kruze na tvojom glavom.Sjeti se sta si kazao.
pokojnom Milanu,pred rat:Mozda i nije vazno
sto si ti svijet unakrst obisao,
dok ja nijesam bio cak ni u Sloveniji
Svak stigne da sve prozivi.I da sve promasi.
(Nasto se pokojni Milan sjetio naseg Jejtsa:
DA SE POCINJE ZIVJETI ODISTINSKI
TEK KAD SE ZIVOT SHVATI KO TRAGEDIJA).
(Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA")
Post je objavljen 30.06.2009. u 01:07 sati.