If everyone cared and nobody cried
If everyone loved and nobody lied
If everyone shared and swallowed their pride
Then we'd see the day when nobody died
Nickelback
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run -
Yours is the Earth and everything that's in it,
And - which is more - you'll be a Man, my son!
Rudyard Kipling, ''If''
Probudim se ponekad. Usred noći. Nasuprot mog kreveta je prozor i vjetar se ponekad poigra dugom smeđom kosom razlivenom preko jastuka - baš poput dodira, baš poput duhova... Vjetar još nježno izgovara imena, izgubljena negdje u mom sjećanju, u tragovima mog blijedog postojanja, neutabanim stazama mladosti. Pokušala sam ostati ista. Dapače, uvijek sam govorila da jesam...
Bila sam dijete. Još uvijek sam dijete. Nisam ostala ista jer se svi uvijek mijenjamo. Prerastamo ono što smo bili, ponekad u pozitivnom, ponekad u negativnom smislu. Da, možemo se prerastati unatrag, koliko god nevjerovatno zvučalo.
I ta lica. I njih vidim u vjetru. Lica što su nekad bili ljudi koje sam poznavala, pokušala ih zadržati istima, grčevito se hvatala za fragmente postojanja kojima su bili obavijeni, odbijajući pretvoriti prošlost u prošlost i sama sebi ulijevavši lažnu nadu da će ona postati budućnost. Još bolje, da je ona sadašnjost.
Kad se tako probudim, sve je tiho. Ovdje je uvijek sve tiho, obavijeno mirisom ljetne makije ispod prozora, cvrčanjem cvrčaka - kako savršeno, kako jednostavno.
Ne može li svijet to biti? Ne mogu li prestati žaliti za onim što je bilo, prihvatiti ono što dolazi, pomiriti se sa onim što je sada? Mogu li ispuniti svoje postojanje, svaku njegovu sekundu, pretvoriti ga u nešto vrijedno trčanja?
U tim noćima kad se probudim, shvatim da je to sve gotovo. U tim noćima kad se probudim, sve mi je na mjestu i s jutrom počinjem živjeti u skladu s onim što sam shvatila - iz noći u noć, iz dana u dan.
Svake noći kad se probudim, pomislim kako sam sretna. Svake noći kad se probudim, ne želim ponovno zaspati. Previše se bojim da ću se probuditi u svijetu bez osmijeha koji mi je poklonjen.
Svake noći kad se probudim, znam da vrijedi trčati.
Post je objavljen 28.06.2009. u 21:36 sati.