Marketing
13. ZAGREB OPEN - JARUN 2009
... je Olimpijski triatlon – državno prvenstvo u olimpijskom triatlonu, kup Hrvatske i prvenstvo grada Zagreba te Memorijal Marijan Pedišić. Puno naslova za jednu trku.
Par dana prije natjecanja sam čuo na radiju da se na natjecanju očekuje blizu 400 natjacatelja i već to očekivanje mi je navještalo da se radi o velikom događaju (eng. event, vrlo popularan izraz danas). Već samim dolaskom na Jarun primjećujem lijepo uređen prostor. Ograde s natpisima sponzora, zastave, tribine, tepisi, sve na nivou (hrv. razini).
Obzirom da smo podijeljeni u kategorije i da je u bicikliranju dozvoljena zavjetrina samo unutar kategorije, za lakše raspoznavanje dobijamo ljepljive trake koje lijepimo ispod sica bicikla i na kacigu. Dobio sam plavu boju, koja lijepo pristaje uz moju malu.
Plivanje
Prije starta organizator najavljuje da se dopušta neoprensko odijelo, obzirom na nisku temperaturu jezera, uslijed vremenskih uvjeta prijašnjih dana. Na plivanje izlazim u svojim Speedo kupaćima, koje sam 1988, kupio u Splitu, ali koje se brzo suše. Tehnologija tog materijala, proizvedenog po licenci je na razini suvremenih modernih materijala, bar prema brzini sušenja, te je to bio glavni razlog zašto sam ih izabrao. U nedostatku neoprenskog odijela, ostavljam na sebi "old seal" plivaće odijelo, koje se sastoji od 40-godišnje kvalitetne kože, te sala, koje sam godinama prikupljao i njegovao. Baš kao i silikoni, salo ima nedostatke jer se ne raspoređuje ravnomjerno po tijelu, nego se grupira i nastaju grudice, poglavito u području struka, no kao vješt korisnik, koristim to umjesto "šlaufa" za plivanje. U zadnji trenutak odlučujem na glavu staviti gumenu kapu. Djelomično da što manje smočim kosu, djelomično da zaštitim uši od vode. Ulazak u vodu nije bio šokantan. Nije bilo hladno. Meni je u mom odijelu bilo potpuno ugodno. Organizator najavljuje da plivamo dva kruga. Prvo oko jedne bove, pa oko druge bove, pa nazad s izlaskom i ponovo još jedan krug. Ne razumijem zašto se radi taj izlazak, no takva su pravila igre. Moram priznati da sam se iznenadio kad sam čuo da se radi o dva kruga. Jedan krug mi se činio dosta veći od kruga kojeg sam plivao na Sprint triatlonu. Trka počinje i mnoštvo bjesomučno grabi prema prvoj bovi. Malo čekam da se rasčisti i krećem prsnim stilom. Već u početku primjećujem da ima plivača koji ne "grizu", nego "laganini" plivaju. Neki prsnim stilom, neki kraulom. Držim se te grupice. Do prve bove se skupina razvukla. Iz zraka nas prati helikopter, a malo iza mene je veslač koji nas prati. S vremenom prelazim u kraul. To je onaj tipični kraul s gradskih plaža, gdje od glave pod vodu ide brada i možda dio nosa, a noge su duboko ispod površine. Trudim se da ruke ne idu široko. Primjećujem da uspijevam držati ritam s nekim plivačima i da nisam uvjerljivo zadnji, kao što sam očekivao. U povratku s druge bove povremeno mjenjam stil i plivam prsno. Shvaćam da mi prelazak na prsno nije baš dobra odluka. Osjećam da mi u nozi počinje grčenje, da sam osjetno sporiji i da mi je u kraulu bilo sasvim ugodno. Zadnjih 100 metara prije završetka prvog kruga, neki plivač mi smeta. Par puta je išao lijevo-desno ispred mene. Uspijevam ga zaobići i prije njega izaći iz vode, napraviti par metara po kopnu i "past" u jezero. Kažem "past", jer dok sam razmišljao kako da se bacim u jezero, platformi je došao kraj i jednostavno sam pao u vodu. Pomisao da sam otplivao tek pola i da moram još jednom preplivati istu razdaljinu mi zvuči suludo, no istodobno se tješim da ja to mogu, "this way or another", prsno, leđno ili kraul. Razmišljam i zamišljam si kako ću na sve ovo gledati popodne. Prisjećam se molitve Svevišnjem i zahvaljujem mu na dobro odrađenom poslu u prvom krugu. U području između dvije bove me sustiže i prestiže prva žena (bar mislim da je prva, one su krenule 5 minuta kasnije). Njeno prsno plivanje je brže od mog kraula. Nakon druge bove me prestiže još jedna. Sada vidim da do cilje nema puno. Tijelo je ušlo u nekakav automatizam i nije mi previše teško, no svejedno prelazim u prsno da se odmorim. U prsnom stilu ponovo osjećam grčenje u stopalu i zatezanje u listovima. Vraćam se u kraul. Čujem navijanje s obale. Moj navijački tim je mali, ali glasan. Izlazim na obalu. Nisam baš u potpunosti svjestan svega oko sebe, no znam da moram nastaviti trčati. Trčim uz stepenice, pa po stazici, pa tako do zone tranzicije, a sve je nekako mornarski, ljulja se staza oko mene.
Ove godine, a zapravo u zadnjih dva-tri tjedna sam preplivao u više treninga 4,8 km, s tim da ni jedan nije bio duži od 750 metara. Ovu dionicu sam preplivao za 46 minuta i 8 sekundi. Prilično loš rezultat. Bio sam 73. od 78. natjecatelja, iako nisam baš vidio da ih je još petero bilo u vodi iza mene.
Bicikliranje
Dolazim do male. Usamljena je. Zapravo, vidio sam još dva bicikla u dijelu zone gdje su bili seniori i veterani. Odlažem plivačku kapu i naočale. Stavljam HR monitor, brišem tijelo i posebno stopala. Odjevam biciklističke hlaće, majicu "Sljemenske nemani", čarape, tenisice za trčanje (već sam spomenuo da sam skinuo Keo Look pedale), naočale, navlačim na sebe natjecateljski broj (210), okrećem ga na stražnjicu, još rukavice i kaciga. Treba to sve popamtiti i ništa ne zaboraviti. Kasnije sam dobio kritiku zbog čarapa. Kaže Hrvoje Š. da trebam naučiti trčati bez čarapa, a ne gubiti vrijeme na "lickanje". Nakon cijelog preoblačenja, uzimam malu i trčim do izlaska iz zone tranzicije, gdje se penjem na malu i krećem u "potjeru".
Već u prvih par kilometara hvatam dvojicu biciklista. Te brojeve još pamtim (226 i 222), a nakon toga sam stigao još pokojeg, ali nisam uspio popamtiti brojeve. Prvi krug prolazim sam. U drugom krugu me pretjeće veća skupina veterana. Pratim ih pola kruga, ali mi bježe. No, prateći njih hvatam još jednog biciklista. To je broj 213, odnosno moj kolega iz AK Sljeme (Željko D.). Priključujem mu se i dogovaramo zajedničku strategiju. Malo vuče jedan, malo drugi i bilo nam je lakše. U nekom trenutku nas pretjeće vodeća skupina seniora. Otpratili smo ih pogledima. Kao vjetar. Nakon toga jedno vrijeme smo sami i zajedno, dok pored nas nije projurio 202 (Gregorinčić). Bila je to bačena rukavica! Odlučujem krenuti za njim, pa kud puklo, da puklo. Povlačim i Željka za sobom. Jedan krug vuče 202, a mi se "šlepamo", nakon toga se miće u stranu i propušta nas. Onda se na čelu izmjenjujemo 213 i ja (210), pa opet 202. Bilo je to vrlo konstruktivno i dobro za sve. Jedan od krugova smo napravili ispod 11 minuta, što je ujedno i moj rekord na stazi. Tipična win-win situacija. Prateći događaje na stazi naučio sam da vodeći biciklist, kad se umori, odlazi u stranu, te se priključuje na kraj grupe, onaj koji je bio iza njega preuzima vodstvo i tako u krug. Nisam shvatio postoji li podjela na dužine ili do umora. Zadnji krug vozim kao vodeći, obzirom da su 213 i 202 imali krug prednosti zbog mojih plivačkih vještina. Iza mene je broj 209 (ako se dobro sjećam), koji vozi na MTB i zapravo nema mogućnosti voditi. Puštam ga da vodi nekih par stotina metara, dok pijem i uzimam malu pauzu, a onda opet JURIŠ, BANZAI, UPRIIII! I tako do kraja. Nema prostora za kalkuliranje i šteđenje.
Dolazim do zone tranzicije, guram malu do mjesta za parkiranje, skidam rukavice i kacigu i produžujem na trčanje. Biciklistički dio sam odradio za 01:08:35, te potrošio dodatnih 5 minuta u zoni tranzicije na prvom oblačenju i ovom skidanju. Ovaj dio završavam kao 68. u ukupnom poretku, dakle popravio sam plasman.
Trčanje
Napokon na čvrstom tlu. Krećem pun oduševljenja i odmah na početku pazim da prilagodim brzinu, da se prebrzo ne potrošim. U tome mi pomaže moj Garmin. Pokušavam spustiti tempo na 04:45 min/km. U početku to ide teže, željan sam prestizanja, željan sam trčanja. Puno natjecatelja trči i trči se četiri kruga od 2,5 km, tako da je nekima ovo drugi ili treći krug, a meni tek prvi. Naravno, stižem umornije trkače, ali bivam i prestizan od bržih. Na trčanju se osjećam ugodno. Okrijepne stanice su dobro postavljene, kontrola broja otrčanih krugova se radi s gumicama za kosu u boji, pa me je to na početku zbunilo, jer zašto mi neka djevojčica pruža gumicu za kosu. Svaki krug je bio sve teži, ali je i trkača bilo sve manje. Na kraju četvrtog kruga s asfalta prelazimo na travu koja je pokrivena s tepihom. Vrlo čudan osjećaj za noge. Trčao sam oprezno.
Prvi krug završavam s tempom od 04:40 min/km, što je prebrzo. Sa svakim slijedećim krugom tempo pada, pa to izgleda ovako:
Lap 1: 04:40 min/km
Lap 2: 05:04 min/km
Lap 3: 05:15 min/km
Lap 4: 05:18 min/km
U totalu po Garminu ispada da sam tih 10 km pretrčao u tempu 05:04 min/km, što je sasvim zadovoljavajuće. Tih 10 km sam završio za 51:03 i popravio ukupni plasman, tako da sam utrku završio kao 61. i to me čini vrlo zadovoljnim.
Performance management
U očekivanja sam stavio da plivanje s tranzicijama završavam za 45-50 minuta. Vrijeme plivanja je 46 minuta i još 5 minuta iz tranzicija je za minutu lošije od gornje granice očekivanja (45-50 min).
Pretpostavio sam da će mi za bicikliranje trebati 80 do 90 minuta, a završio sam za 69 minuta. Dobar overperformance.
Trčanje, s kojim imam više iskustva i mogu postaviti točnija očekivanja, sam završio za 51 minutu, a očekivanja su bila 50 do 60 minuta.
Cijelu utrku sam odradio za 02:50:30 i vrlo sam sretan jer je to, ne samo unutar time limita (što je bio prvi cilj), nego nisam bio zadnji, što me je dosta iznenadilo, obzirom da sam početnik.
Zahvale
Zahvaljujem svim natjecateljima, osoblju utrke i organizatoru, navijačima na lijepom događaju i doživljaju, posebno mojim navijačima i uz stazu i na stazi. Hvala čitateljima koji mi se jave i pohvale blog, kao i onima koji u njemu nalaze inspiraciju da se pokrenu i učine nešto za sebe.
UPRIIII!!!
Rezultati:
Rezultati
Galerije:
Žoharova galerija
Post je objavljen 27.06.2009. u 10:30 sati.